20 godina Hrvatske čitaonice Subotica

Hrvatska čitaonica ove godine obeležava značajan jubilej, 20 godina postojanja i rada. Formirana je 12. februara 2002. godine, od samog početka na njenom čelu bila je naša sugrađanka Katarina Čeliković, koju je 2010. godine nasledila Bernadica Ivanković. Njih dve i danas zajedničkim snagama neguju kulturnu i prosvetnu delatnost hrvatske zajednice, prikazujući je ne samo u Subotici nego i šire.

Kakvi su, iz ugla Vas kao osnivača, bili počeci Hrvatske čitaonice? Odakle je došla ideja za njenim osnivanjem?

Katarina Čeliković: Hrvatska je čitaonica popunila prazan prostor na području hrvatske književnosti i jezika, a izrasla je iz tadašnjeg Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ koji kao udruga unutar Crkve nije mogao biti registriran u Republici Srbiji te nije mogao aplicirati za sredstva na natječajima. Podsjećam kako je Hrvatska čitaonica osnovana neposredno prije donošenja Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina kojim su Hrvati od konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina (veljača 2002.). Dvadesetak osnivača je, ukratko rečeno, imalo za cilj proučavanje, prikupljanje, čuvanje I popularizaciju književno-jezične i narodno-duhovne baštine Hrvata u (tada) Saveznoj Republici Jugoslaviji, a danas u Republici Srbiji. Na ovim je temeljima na samom početku pokrenuto nekoliko manifestacija koje traju punih dvadeset godina i okupljaju sudionike od osnovnoškolskog uzrasta do onih koji dugo i puno pamte. Gledajući unatrag sjetim se one narodne – svaki je početak težak, no sada vidim da je najvažnije ustrajati. Nije lako okupljati ljude oko književnosti i jezika, ali je korist veća od svih nevolja I vidljiva nakon dužeg vremenskog odmaka. Moguće je da sam bila pionir u pokretanju do tada nepostojećih manifestacija.

Koje manifestacije ili događaje biste ocenili kao najuspešnije organizovane ili možda najposećenije do sada?

Katarina Čeliković: Hrvatska čitaonica je poznata po nekoliko velikih manifestacija koje imaju karakter okupljanja sudionika na prostoru Autonomne Pokrajine Vojvodine, ali i šire. Tako je 2002. godine pokrenuta najveća, višednevna književna priredba Hrvata u Srbiji – Dani Balinta Vujkova s podnaslovom Dani hrvatske knjige i riječi s ciljem valorizacije djela najvećeg sakupljača usmene narodne književne baštine, te očuvanja bunjevačkog i šokačkog govora. Iste je godine pokrenuta Pokrajinska smotra recitatora na hrvatskom jeziku, od 2003. se organizira Pokrajinski susret pučkih pjesnika „Lira naiva“. Uslijedilo je održavanje Etno-kampa, Književnog prela, a sve je pratila neobično bogata nakladnička djelatnost i uređenje Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivana Kujundžića. Izdvojila bih Dane Balinta Vujkova kao manifestaciju međunarodnog karaktera koja okuplja znanstvenike, djecu, nastavnike, brojnu publiku. No, plodovi ove manifestacije su i postavljanje biste Balinta Vujkova u parku kod subotičke Gradske kuće, okupljanje brojnih književnika, bibliotekara, izložbe i likovni natječaji za djecu, sajmovi knjiga, predstave, a nakladnička djelatnost je impozantna! Ustanovljena je i nagrada za životno djelo koja nosi naziv po Balintu Vujkovu – Didi. Veliku potporu Danima B. Vujkova dao je Grad Subotica ne samo financijski već i uključivanjem u program, što su činili gradonačelnici Géza Kucsera, Saša Vučinić, a što se u posljednje vrijeme smanjilo.

Imajući u vidu da ste Vi od samog početka bili prisutni u celokupnom radu, šta je ono što je na Vas ostavilo najjači utisak u 20 godina rada, a tiče se rada Hrvatske čitaonice?

Katarina Čeliković: Početkom rada Hrvatske čitaonice trebalo je okupiti osobe koje mogu pridonijeti radu s djecom, mladima, pjesnicima, prosvjetnim radnicima, što nije uvijek nailazilo na potporu. Srećom, ustrajnost je osobina koju sam osobno uspjela do danas sačuvati i vremenom je sve više ljudi bilo uključeno u brojne programe. Dopustite ovdje malo prostora kako bih zahvalila Rajku Ljubiću s kojim je najplodnija suradnja, od izdavačke djelatnosti, snimanja dokumentarnih filmova do pokretanja zvučne edicije. Ne mogu preskočiti pokojnog Franju Vujkova, potom neumornog dr. sc. Andriju Anišića bez čije potpore i otvorenih vrata se mnogi programi ne bi mogli održati. Svojim uspjehom smatram uspješnu smjenu u rukovođenju udrugom, što je učinjeno nakon mog upošljavanja u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata. Vodstvo je preuzela Bernadica Ivanković, neumorna i kreativna bibliotekarka i nastavnica. Obje smo ostale uključene u sve programe, ali smo uključile i mlađe, na koje računamo u budućem radu. Najvažniji je uspjeh kada i nakon tebe živi ono što si započeo.

Da li smatrate da je Hrvatska čitaonica za ovih 20 godina ispunila cilj svog postojanja i na koji način mislite da ste to uspeli ostvariti?

Katarina Čeliković: I više nego ispunila. Spomenula sam najveće manifestacije, no gotovo je nemoguće nabrojati programe koje je organizirala Hrvatska čitaonica samostalno ili u suradnji s drugima kako ovdje u Srbiji tako i s institucijama u Hrvatskoj i Mađarskoj. Stotine djece godišnje se okuplja na našim manifestacijama, svima smo u ruke dali nekoliko objavljenih knjiga, organizirali smo obilježavanje obljetnica književnih velikana kao što su Matija Poljaković, Aleksa Kokić, Bela Gabrić, Jakov Kopilović i mnogi drugi, predstavili smo brojne knjige, radili smo s recitatorima, okupljali nastavnike, bibliotekare… Okupili smo likovne umjetnike, ilustratore brojnih knjiga, među kojima su Cilika Dulić Kasiba, Ivica Balažević, Lea Vidaković, Jasmina Vidaković Jovančić, Cecilija Miler, Darko Vuković, Ružica Miković Žigmanov, Senka Skenderović, Andrijana Vukmanov Šimokov i drugi. Jedan od uspjeha je i adaptacija i otvorenje Spomen-kuće prof. Bele Gabrića koje je mjesto našeg okupljanja, ali smo ga i prerasli te mnoge manifestacije organiziramo u većim prostorima. Ipak, spomenut ću izdavačku djelatnost, samostalno ili u suradnji s drugim izdavačima, kao najvidljiviji plod našeg rada – objavili smo više od šezdeset naslova, među kojima je desetak zbornika radova sa znanstvenih skupova, dvadesetak zbirki poezije, desetak nosača zvuka ili filma. Istaknut ću ipak ediciju Slikovnice kojima populariziramo narodnu književnost koju je zapisao Balint Vujkov mešu djecom, te jedinstveni Izdavački pothvat Izabrana djela Balinta Vujkova čiji je izbornik Zlatko Romić, jedan od najvećih poznavatelja Vujkovljeva djela. Hrvatska čitaonica je izdala prvi strip i prvi animirani film s temom iz narodne književne proze. Vjerujem da imamo opravdan razlog za ponos.

Šta za Vas predstavlja Hrvatska čitaonica?

Katarina Čeliković: O petoj obljetnici Hrvatske čitaonice književnik Tomislav Žigmanov, i sam član Hrvatske čitaonice, napisao je pjesmu „Knjigi i Bunjevcima samiren himan Pavlov o ljubavi“ koju doživljavam kao spomenik u pjesmi onome što sam sanjala osnivajući Hrvatsku čitaonicu. Stihovi Knjiga je važna! / Čuva ona svašta… / Ričju – služi / A ne ruži – sve govore o čovjeku kojemu je stalo do kulture, do knjige, do jezika. Govori o fenomenu knjige. Riječju, gradimo put od knjige do čitatelja! Biti sluga riječi, biti čovjeku čovjek je uzor nama koji se u tome prepoznajemo. Hrvatska čitaonica je iznjedrila najbolje recitatore na hrvatskom jeziku, voditelje programa, a mnogi su od djece postali i sami pedagozi i šire ono što su ovdje naučili. Sve je to Hrvatska čitaonica iznjedrila kroz pisanu, govorenu, glumljenu, zvučnu, filmsku i slikanu riječ!

Kao trenutna predsednica Hrvatske čitaonice, kako ocenjujete dosadašnji rad Hrvatske čitaonice?

Bernadica Ivanković: Od 2010. godine obnašam funkciju predsjednice Hrvatske čitaonice. Od samog osnutka pa sve do sada, Hrvatska čitaonica je bila i ostala aktivni čimbenik u stvaranju kulturne slike hrvatske zajednice, ne samo u Subotici nego i na široj, pokrajinskoj razini. Svakako bih istaknula rad s djecom koji je jedan od značajnih segmenata rada Hrvatske čitaonice. Vjerujem da ne treba dodatno objašnjavati zbog čega i koliko je važno ulagati u djecu. Hrvatska čitaonica već dvadeset godina organizira Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskom jeziku u kojoj sudjeluje od 80 do 100 djece i mladih iz cijele Vojvodine. Cilj smotre je popularizacija, učenje I čuvanje hrvatskoga jezika u svim njegovim varijantama – standardni književni jezik, bunjevačka i šokačka ikavica. Djeca se pored lijepog kazivanja poezije na svom materinskom jeziku uče biti samouvjerenija, samostalnija, spremaju se za razne nove životne situcije kada će im trebati ove osobine i vještine. Do pojave korone svake godine recitatori su za nagradu putovali na izlet u Republiku Hrvatsku gdje su se bliže mogli upoznati s poviješću i kulturom grada koji posjećuju (najčešće je to Osijek, ali djeca su posjetila i Vukovar, Đakovo, Ilok, Slavonski Brod i dr.) što je od iznimne važnosti za izgradnju nacionalnog identiteta. Jedno vrijeme u Hrvatskoj čitaonici je aktivno djelovala Mala scena, dječja dramska sekcija koja je iznjedrila mnoge dobre predstave.

Leti organizujete i veliki dečiji etno-kamp za koji svake godine vlada veliko interesovanje.

Bernadica Ivanković: Svakog ljeta, pred sam kraj raspusta, kao lagana priprema za školu i obveze koje će uslijediti Hrvatska čitaonica organizira etnokamp, petodnevni program s djecom osnovnoškolske dobi. Uz djecu iz Subotice i okolice, sve više imamo polaznika i iz drugih mjesta Vojvodine, ali I Hrvatske, Austrije, Njemačke, Velike Britanije, Španjolske i drugih država čiji roditelji, najčešće rodom iz Subotice, planiraju svoje godišnje odmore kako bi im djeca sudjelovala u kampu. To je veliki projekt ako kažemo da u etnokampu obično bude od 110 do 120 djece a s njima radi oko 65 volontera različite dobi. Oni se kroz različite radionice – manualne, glazbene, plesne, dramske, duhovne, kuharske i dr. upoznaju s tradicijskom baštinom i suvremenim stvaralaštvom uz zajedništvo i vjerski odgoj. Posljednji dan priređuju završnu priredbu s izložbom dječjih uradaka nastalih u kampu. Mnoge su običaje djeca naučila u etnokampu, upoznali su se i okušali u nekim već i pomalo zaboravljenim vještinama starih zanata kao šivanje, heklanje, šlingovanje, rad sa slamom i kukurozovinom… Izuzetno smo ponosni na veliki broj volontera, od srednjoškolaca, studenata, prosvjetnih djelatnika do osoba u trećoj životnoj dobi, koji su spremni svoje slobodno vrijeme i znanje uložiti u našu djecu.

Ko čini članstvo Hrvatske čitaonice?

Bernadica Ivanković: Hrvatska čitaonica je udruga građana i sastavljena je od djece, srednjoškolaca, studenata, radnika različitih profila, profesora i učitelja, intelektualaca koji svoj rad vežu za očuvanje književno jezične baštine. Mnoga djeca koja su u početku bili korisnici naših programa vraćaju nam se kasnije kao suradnici jer žele biti dio ove priče. Inače, Hrvatska čitaonica je tijekom svojih 20 godina postojanja surađivala s brojnim značajnim institucijama profesionalnim i amaterskim u oblasti kulture, književnosti, obrazovanja i dr. iz zemlje ali i inozemstva, najviše iz Hrvatske, Austrije i Mađarske. Mnoge programe smo skupa organizirali s drugim relevantnim institucijama. Često njegujemo partnerske odnose i timski rad jer tako uvijek dobivamo kvalitetniji „proizvod“. Smatramo iznimno važnim međusobno umrežavanje i suradnja. Ne bih ovom prilikom nabrajala sve suradničke institucije jer ih je doista mnogo a postoji mogućnost da nekoga izostavimo. Ono što moram istaći je suradnja s knjižnicama u regionu koja je izrasla u bijenalne stručne skupove i savjetovanja u sklopu Dana hrvatske knjige i riječi. Knjižničari iz Hrvatske, Srbije i Mađarske rado sudjeluju na njima jer je to mjesto gdje se mogu čuti ali i razmijeniti dobri primjeri prakse koji su nam svima potrebni. Značajnu pomoć imamo od Zagrebačkog knjižničarskog društva koje je suorganizator ovih knjižničarskih stručnih druženja. Uvođenjem suvremenih tehnologija prošili smo svoje domete i do najudaljenijih otoka u Hrvatskoj ali i najjužnijih dijelova Srbije. Samo prošli stručni skup pratilo je oko 200 knjižničara iz cijele Srbije i Hrvatske. Nakon svakog savjetovanja objavljujemo i Zbornik radova.

Kako u današnje vreme ocenjujete zainteresovanost za kulturne i književne manifestacije i šta bi trebalo da se uradi kako bi se eventualno popularizovale?

Bernadica Ivanković: Danas nije lako dobiti publiku, posebice ako se bavite književnim temama kao što to Hrvatska čitaonica čini. Zato treba stalno osluškivati i prilagođavati se novonastalim situacijama ali ne zaboravljajući osnovni cilj i svrhu programa koji organizirate. To je posebna grana kulture kojom se trebamo svi više baviti. Uvođenje suvremenih tehnoloških medija je neizbježno, ali sve treba biti s mjerom.

Kakvi su dalji planovi u radu Hrvatske čitaonice?

Bernadica Ivanković: Cijela 2022. godina bit će u znaku jubileja – 20 godina postojanja Hrvatske čitaonice. Svi programi i manifestacije bit će posvećeni našoj obljetnici. Trenutačno izrađujemo novu mrežnu stranicu koja će prikazati sve aktivnosti naše udruge ali će ponuditi i značajno kulturno blago za sve one koji žele na sebi raditi. Planiramo i izradu monografije Hrvatske čitaonice, a centralna proslava će u skladu s aktualnom epidemiološkom situacijom biti održana na jesen.