Fabrika “Sever” nekad i sad: Za opstanak nekadašnjeg giganta zaslužni su zaposleni

Udruženje građana “Solidarnost” će tokom 2023. godine sprovesti niz aktivnosti pod nazivom “Sećanje na nosioce privrednog razvoja u Subotici”. Jedna od njih je i današnja konferencija za medije, povodom sto godina postojanja fabrike “Sever”, koja se smatrala nekadašnjim motorom pokretačem subotičke i Jugoslovenske privrede.

Jedan od razloga pomenutih aktivnosti je prema rečima Nađ Olajoš Mikloša, predsednika UG “Solidarnost”, podsećanje na potencijale sa kojima smo raspolagali u svakom smislu, kao i zbog samostalnosti i nezavisnosti Srbije koja može biti takva samo ukoliko razvija svoju industriju.

“Mi smatramo da na tome mora biti težište aktivnosti, a to je i naš interes u narednom periodu. Sever je bio svetski gigant, sinonim za kvalitet. Svi se sećamo kada smo nabavljali uređaje za domaćinstvo da smo se rukvodili da na onoj tablici uređaja piše “Sever”, jer ta firma je gradila Jugoslaviju i ljude i imala je veliki potencijal za bolji standard ljudi. Sa pijetetom i dostojanstvom se sećamo svih koji su izgrađivali Sever u proteklih 100 godina i koji nisu više sa nama. Svi smo bili ponosni na tu fabriku, jer je širom sveta pronosila imidž Subotice, tu su radili veoma sposobni inženjeri i ljudi drugih struka, vešti radnici koji su nemerljivo doprineli razvoju naše zemlje i izgradnji velikog broja objekata širom sveta. Udruženje “Solidarnost” je nastalo upravo iz beskompromisne borbe radnika Severa da se fabrika očuva, organizovali smo tri protesta na Trgu slobode, a imali smo i dva protesta ispred Suda. Mi smo iz te borbe za očuvanje Severa mnogo naučili, izvukli smo pouke, a jedna od njih je da pojedinci koji su uništavali i devastirali Sever ne mogu po nama biti u vlasti, a tu se ne radi samo o pojedincima”, smatra Nađ Olajoš.

Jovan Radaković, magistar elektrotehnike i bivši zaposleni, ističe da se Sever na svojim počecima bavio remontovanjem ili servisiranjem elektromotora, a između dva svetska rata počeo je proširenje osnovne delatnosti. Po završetku Drugog svetskog rata od presudnih momenata bila je odluka fabrike da uđe u osvajanje budućeg reda asinhronih kaveznih nniskonaponskih motora, u čijoj realizaciji je bio uključen jedan od najboljih inženjera Ilija Obradović koji je radio u Institutu “Nikola Tesla” u Beogradu.

“Period 70-tih i 80-tih godina beleži jaku istorijsku fazu razvoja u širenju programa, od remonta do formiranja građevinskih objekata koji su bili namenjeni za proizvodnju velikih električnih mašina, kao i objekat za metalnu delatnost. U periodu embarga radilo se sa spoljnim tržištem, a nabavka repromaterijala i otprema gotovih proizvoda realizovala se i u otežanim uslovima. Jedan od važnih elemenata je bila da tadašnja struktura zaposlenih bude sačuvana, a ne da dođe do otkaza, jer rukovodstvo nije želelo da ide u tom pravcu i činilo se sve da se očuva poslovanje. Sve što je Sever radio u oblasti tehnike i tehnologije bilo je usmereno na tehnologije evropskih zemalja, dominantno nemačke, a jedan od pravaca kojim se kretalo poslovanje bilo je razvoj onih savremenih rešenja za mašine za pranje veša u domaćinstvima, pokušaj pokretanja programa proizvodnje liftova, međutim sve se to svodilo na ubrzo pristizanje privatizacije i novi vlasnik je sve to odstranio, zadržavši samo jedan program rotacionih električnih mašina i samo ono što je pripadalo proizvodnji većih snaga motora. To što danas Sever proizvodi velike mašine odvija se po principu proizvodnje za određenu kompaniju. Moram da kažem da Sever i danas posluje, a od stupanja na čelo kineske kompanije i zahvaljujući njenoj poslovnoj politici, u fabrici je počeo je boljitak, nakon desetogodišnjeg propadanja koje je bivalo od strane firme ATB od momenta njegovog preuzimanja 2005. godine”.

Vanja Dragojlović, inženjer elektrotehnike, koji je takođe bio zaposlen u Severu, smatra da je on opstao zahvaljujući njegovim zaposlenima, tome što je mnogo ulagao u sopstveni razvoj i nije zavisio od drugih, osim po pitanju nabavke repromaterijala.

“Zaposleni su uspeli da se odupru negativnim trendovima u ovim godinama kada je preduzeće privatizovano. Prilikom privatizacije pronađen je podatak od strane procenitelja da je Sever bio u gubitku 2 miliona evra, međutim kasnije je tadašnji direktor Agencije za privatizaciju Branko Pavlović pronašao da je firma u plusu 12 miliona evra. Nakon tri meseca on je smenjen sa te funkcije zato što je poništio tender, na kojem je ATB ponudila 315 hiljada evra da kupi Sever, što je smešna cifra jer je toliko koštala samo ograda oko fabrike. Radnici su se izborili za opstanak preduzeća tako što su nakon konsultacija sa pravnicima organizovali skup akcionara koji imaju pravo da razreše organe upravljanja firme. Radnici su tada razrešili postojeću Skupštinu, izabrali nove ljude u privremeni organ Skupštine koja je razrešila Upravni odbor i formirala privremeno telo, koje je kasnije postavilo privremenog direktora. Hoću da kažem da su radnici učinili sve da Sever ostane i opstane, a stečaj je pokušan od strane tadašnje strukture vlasti u Vladi Srbije, međutim na Skupštini akcionara se niko nije složio da fabrika ode pod stečaj i time smo sprečili da nam se na mala vrata “ugura” stečaj. Situacija u preduzeću u tom periodu nije bila sjajna, ali nije bila ni za stečaj”, ističe Dragojlović.

Osnivanje Severa vezuje se za nekoliko datuma, počev od 08. februara kada je objavljen poziv za osnivanje deoničarskog društva “Sever”, zatim 03. mart 1923. godine i april mesec iste godine kada je izvršena uplata deonica. 03. marta 1923. godine je sačuvan spisak 45 osnivača, koji su uplatom od 150 dinara po deonici obezbedili osnivački kapital od milion i 150 hiljada dinara. Na prvom mestu upisan je Marko Protić, sveštenik sa dve deonice, a najviše ih je imala majka firma “Ferum DD” 4.377 deonica.