U Dunafalvi održan Bunjevački omladinski kamp

U okviru projekta prekogranične saradnje „Erazmus +”, od 23. do 30. jula je u mestu Dunafalva u Republici Mađarskoj održan Bunjevački omladinski kamp, koji je okupio oko 60 učesnika iz Hrvatske, Srbije i zemlje domaćina. Tokom nedelju dana, najmlađi su imali priliku da se kroz razna predavanja, upoznaju sa kulturom i tradicijom Bunjevaca.

Predavanje na temu bunjevačkih igara održao je Krunoslav Agatič, o bunjevačkim pesmama i muzici pod nazivom „Muzička baština Bunjevaca“ govorila je Tamara Babić, dok je oblast slamarske umetnosti bila objašnjena kroz izlaganje Kate Kuntić, a radionicu za decu o izradi predmeta od slame vodio je Stipan Budimčević. Učesnici kampa mogli su da čuju i o bunjevačkoj narodnoj nošnji, belom šlingu i tradiciji izrade bunjevačkog božićnog kolača – Božićnjaka. Grupu dece iz Srbije, iz četiri osnovne škole iz Subotice predvodio je Dragan Kopunović, predavač bunjevačkog jezika. KUD „Bunjevka“ dobila je poziv da učestvuje na Bunjevačkom omladinskom kampu od strane rukovodstava „Bunjevačkog kulturnog instituta“ iz Baje, na predlog Jakab Arpada, objašnjava predsednica ovog društva Kata Kuntić i dodaje da je kamp bio osmišljen tako da se polaznicima kroz razne aktivnosti prezentuje pre svega bunjevački jezik, istorija, kultura, tradicija, kao i druge zanimljivosti kao što su sportske igre, kviz, igre bez granica i drugo. Pored narativnog izlaganja prikazana je video projekcija fotografija i multimedijalna prezentacija – etno film pod nazivom „Naši tragovi“ iz 2007. godine o narodnoj nošnji od 7. veka, kada su se Bunjevci naseljavali Bačku, gde je hronološkim redom prezentovano kako je došlo do sadašnjeg izgleda bunjevačke narodne nošnje u Bačkoj. Na temu Bunjevačkog belog šlinga posebno je istaknut njegov značaj kod bačkih Bunjevaca, kako zbog tradicije i  kvaliteta izrade, tako i zbog prezentacije bogate kolekcije i predloga za zaštitu kulturnog dobra, jedinstvenog na svetu – „Ženske narodne nošnje bačkih Bunjevaca“. Prikazano je pravilo oblačenja bunjevačke ženske narodne nošnje, kako kroz projekciju etno filma, tako i uživo, a model za nošnju bila je Stanislava Babić. Ljubica Mandić održala je radionicu na temu Bunjevački bili šling, a za prezentaciju pripremila je malu izložbenu postavku. Svaki polaznik sa radionice poneo je sa sobom za uspomenu svoj započet tablet sa utrukovanom mustrom. Održano je i predavanje „Slamarstvo kao nacionalno obeležje Bunjevaca”, a Stipan Budimčević iz Svetozar Miletića održao je radionicu slamarstva.

Za prezentaciju pripremio je prelepu izložbenu postavku predmeta od slame, a svaki polaznik sa radionice poneo je započetu sliku ili čestitku od slame. Na temu „Muzičko stvaralaštvo bačkih Bunjevaca”, Tamara Babić je govorila o istoriji, nastanku, značaju muzičkog stvaralaštva, kroz veoma bogatu i kvalitetnu video projekciju od najstarijih bunjevačkih pesama koje se spominju još u 17. veku (groktalice, kraljičke, koleda…) do današnjih savremenih muzičkih stvaralaca kod Bunjevaca. U okviru prezentacije prikazano je više značajnih video zapisa, a više tradicionalnih pesama predstavljeno je u akapeli izvedbi, kao i uz muzičku pratnju, kako bi se dočaralo bogatstvo muzičkog stvaralaštva bačkih Bunjevaca. Moram reći da sam se baš prijatno iznenadila koliko su deca bila zainteresovana. Razmišljala sam da predavanja prilagodim mladima, pa i zbog simultanog prevoda da bude lakše, međutim nisam, jer bilo je prisutnih i starijih zainteresovanih Bunjevaca. Da su pažljivo slušala dokaz je predzadnji dan, kada su deca imala takmičenje u kvizu znanja, gde su trebali odgovoriti na desetak pitanja koja su bila koncipirana iz prezentovanih tema. Za neverovati je kako su oni to vrlo dobro zapamtili. Da su bili zainteresovani, posebno su dokazali zadnji dan kampa kada su nakon svete mise ispred crkve sv. Ladislava u Gari priredili kratak kulturni program kao završnu priredbu, gde su svi zajedno odpevali našu najlepšu bunjevačku pesmu „Kolo igra tamburica svira” i odigrali splet bunjevačkih igara. Za ovo su imali samo pet proba koje je pripremila stručni rukovodilac Jadranka Ševarac, objašnjava naša sagovornica. Imajući u vidu da Bunjevaca ima u većem broju i u Mađarskoj, interesovalo nas je da li postoje razlike u obeležavanju određenih praznika ili običaja, u odnosu na Bunjevce koji žive u Bačkoj. Treba razumeti da su Bunjevci podeljeni državnom granicom još nakon potpisivanja Trijanonskog sporazuma 1921. godine. Od tada prošlo je punih 100 godina, asimilacija je uradila svoje i tamo i ovde kod nas. Uticaj većinskog stanovništva na manjinu svugde ostavlja posledice po manjinu, a manjina da bi prevazišla razlike vremenom se utapa u većinu preuzimanjem jezika, običaja, kulture, a posebno u porodicama gde su mešoviti brakovi. Onaj ko ne poznaje dovoljno svoju baštinu, vrlo lako zaluta u tuđu. Imala sam dva postavljena pitanja nakon predavanja, gde sam zamoljena da razjasnim kako je došlo do toga da „Božićnjak” mađarski Bunjevci zovu „Badnjak”. Vrlo neobično, ali dovoljno je bilo da se konstatuje da za oba ova pojma ne znaju pravo značenje reči. Ako znamo šta je kod nas „Badnjak” ili „Badnjača”, može se doneti zaključak da on nema nikakve veze sa kolačem „Božićnjakom”, koji je kod mađarskih Bunjevaca vrlo skroman, dakle nema figure kakve mi imamo i ne znaju pravilo izrade ovog kultnog kolača”. Kata Kuntić napominje da je KUD „Bunjevka“ najveći rasadnik talentovane dece u bunjevačkoj zajednici, međutim naglašava da nijedno bunjevačko udruženje nije dovoljno edukovalo svoje mlađe naraštaje, pronalazilo talente i pomagalo u njihovom daljem radu i razvoju. „Ako se baviš kulturom svog naroda, a ne prenosiš je na decu, ta kultura vrlo brzo nestane. Bunjevka zato i danas opstaje jer ima svoju decu, danas već ozbiljne mlade ljude, kvalitetne u svim segmentima delatnosti sa kojom se bavimo, a bavili smo se svim oblastima kulture, naravno na amaterskom nivou. Nama su deca prioritet prioriteta, no nije se prvi put desilo da KUD „Bunjevka” kreće ispočetka, a tako ćemo i ovog puta, nastaviti raditi ono što mislimo da je najbolje za našu bunjevačku zajednicu, pa tako i ovaj kamp. Posebna želja mi je da kamp sledeće godine napravimo u Subotici, što je i predloženo od strane predsednika Bunjevačkog kulturnog instituta Ištvana Ikotića.