Slama kao umetnost i zanat kod Bunjevaca

U Bunjevačkoj matici održana je promocija filma „Slamarke: Izrada umetnosti od slame – veza između nasleđa, kreativnosti i održivosti“. Autorka filma je naša sugrađanka Sandra Iršević, doktorantkinja na smeru za digitalnu produkciju, koja je do sada uradila seriju kratkometražnih dokumentarnih filmova o znamenitim pripadnicima bunjevačke nacionalne manjine.

Sandra Iršević do sada je uradila filmove o Jeleni Čović, Angelini Mačković i Mari Đorđević Malagurski, a u konsultacijama sa profesorkom odlučila je da napravi i film o slamarkama, jer smatra da je slama izuzetno važna, kako za identitet Bunjevaca, tako i za Slavenske narode. Slama je bitna za Božić kada je unosimo, slama je materijal koji se koristi, a u krajnjem slučaju Bunjevci su poznati po tome da od slame prave mala umetnička dela i svaki taj predmet ili slika imaju svoju priču. Lično smatram da su slike od slame umetnost, mada se u filmu ne govori o tome, zato što danas kada gledamo koji predmet koristimo, onda ne bi mogli da kažemo da to spada u umetnost, već umetničkom zanatu, ali kada vidite krajnji proizvod, trud i kako to izgleda, onda slobodno možemo reći da se radi o jednom umetničkom delu.

Autorka objašnjava da je u filmu akcenat stavljen na slamarke i koliko je to važno za identitet Bunjevaca, kao i za njihovo nasleđe, a u filmu se govori i o održivosti, kako ta umetnost, za nekoga zanat, može da se koristi kasnije i učini održivijom i još popularnijim. Ovoga puta u filmu su predstavljene slamarke iz Sombora Što se tiče slamartva, ono spada pod umetnost kod Bunjevaca, ali moram da kažem da smo mi druge narode naučili, jer slamarstvom se bave i ljudi u Rumuniji, Sloveniji, u Hrvatskoj, imate i u Srbiji slučajeve da su mnogi umetnici počeli od slame da izrađuju ikone, što opet smatram da je veoma bitno i to čini održivim našu umetnost, jer je prenosimo na druge, koji smišljaju možda nove načine i tehnike kako bi mogli to da urade. Slamarke u filmu objašnjavaju kako biraju slamu, gde je uzimaju, međutim moja poruka je sledeća: Kada govorimo o nekoj savremenoj umetnosti i u ovom globalizmu, jednostavno sam umetnik je i kustos, što znači da bi ova dela i predmeti više trebali da budu izloženi u galerijama i u nekim kulturnim institucijama, kako bi dobili na većoj vrednosti.

U izradi filma učestvovali su i saradnici, Slobodan Gabrić i Bojan Mihajlović.