Promocija knjige Tihomira Mišića “Subotički rukomet od 1945. do 2020.”

U Hemijskoj školi održana je promocija knjige “Subotički rukomet od 1945. do 2020.” našeg sugrađanina Tihomira Mišića. Knjiga je napisana u formi monografije i posvećena je rukometašicama, rukometašima i rukometnim radnicima u našem gradu, koji su obeležili istoriju ovog sporta dugu preko 75 godina.

Rad na nastajanju ove knjige je, kako ističe sam autor, trajao je više od deset godina. “U prvi mah mi se činilo da to neće biti toliko komplikovano, s obzirom na današnju tehnologiju, ali bio sam u zabludi. Posle fudbala koji je najzastupljenija sportska grana, imalo je zaista šta da se prikuplja i istražuje u subotičkom rukometu. Došao sam do podataka da je bilo više od 20 tzv. malih klubova i ekipa koje su postojale u Subotici, a osim u našem gradu ovaj sport se igrao na Paliću, u Čantaviru, Novom Žedniku, Bačkim Vinogradima i Tavankutu, a danas se ženski rukomet igra samo još u Bajmoku. Igrali su ga i gluhonemi, okupljeni u sportskom društvu “Omladinac”, kasnije Bačka, u fabričkim klubovima kao što su 8. mart i Pionir. Ti klubovi bili su stecište ženske omladine i rasadnik talenata”, objašnjava Tihomir Mišić.

Na 180 strana navedeno je 1.500 imena, što rukometašica, rukometaša i rukometnih radnika, a neki su u nažalost u nedostatku arhive izostavljeni. Knjiga broji 250 fotografija koje su posvećene igračima koji su se potpuno posvećivali razvoju ovog sporta u svojim sredinama i spremnošću i ljubavlju ga afirmisali.

“Svi ste vi utkali deo sebe u mozaik koji se naziva rukometna igra. Neko kraće, neko je možda otišao samo na par treninga, a neko duže. Neko sa više ili manje uspeha, ali ste svi Vi, možemo slobodno reći, deo istorije subotičkog rukometa koja traje više od 75 godina i ta istorija je bila puna uspona i padova, kako to obično biva ne samo u sportu, nego i u životu. Krenulo je šampionski, jedna titula za drugom, ukupno sedam i Kup Jugoslavije, za šta su zaslužne devojke iz Dudove šume, kako su ondašnji novinari nazivali tadašnje igračice Spartaka. Nastavilo se uspesima muških klubova, najpre Severa, Kožateksa, potom bajmočkog Radničkog, Fidelinke i na kraju Spartak Vojput-a”, istakao je Mišić.

Promociji knjige prisustvovala je i naša sugrađanka Jelena Bedalov, članica nekadašnje šampionske ekipe i rukometni trener, koja je jedno vreme vodila žensku ekipu rukometašica Palića. Nastupala je za reprezentaciju, a sa svojim saigračicama osvojila je brojna prvenstva bivše Jugoslavije.

“Moram reći da sam ja igrala veliki rukomet, koji smo trenirali na Spartakovom igralištu, gde je bilo neko brdo i imali smo jednog trenera koji nije bio baš stručan, pa nas je terao da trčimo, jer kada se igrao veliki rukomet morao si imati dosta snage i kondicije. Prva moja turneja je bila od Mađarske do Švedske, putovali smo u Poljsku gde sam odigrala jedinu utakmicu velikog rukometa, jer sam bila krupna i mogla sam da pretrčim teren, a baš da sam znala mnogo, nisam. Tada sam bila maloletna pa su roditelji morali potpisati, ali moj otac je bio fudbaler pa su imali razumevanja, tako da smo se brat i ja bavili sportom. Na toj turneji bilo je svega, počev od toga da smo iz Nemačke u Švedsku putovali vozom i u jednom momentu osetili smo da se ljuljamo. Kada smo izašli, naš vagon je bio u utrobi broda. I možete misliti, ova deca iz Malog Bajmoka i Subotice kako smo se uplašili, a kada smo se vraćali nazad, ja sam rekla treneru da ću ostati ovde ukoliko moram još jednom ići na brod. Imali smo brojnih dogodovština tokom putovanja”, priča Jelena Bedalov.

Izdavanje knjige pomogli su Sportski savez Grada Subotice, Gradsko veće za sport i omladinu, kao i brojni sponzori.