Za prihranu ozimih useva potrebno od 35 do 50 odsto više veštačkog đubriva

Jedan od najvažnijih poslova u zimskom periodu kada je reč o poljoprivredi je prihrana ozimih useva, koji su jesenas zasejani na većoj površini nego ikada na području Grada Subotice.

Kako objašnjava Damir Varga, direktor Poljoprivredne stručne službe, osnovni razlog tome je strah poljoprivrednika od suše, jer je prošlogodišnja bila veća čak i od one 2012. godine. “S obzirom na klimatske promene i najave meteorologa, možemo očekivati sve učestalije sušne godine, što će možda u bliskoj budućnosti dovesti u pitanje i proizvodnju kasno jarih kultura kukuruza, soje i suncokreta. Soja se inače ne gaji u velikoj količini na teritoriji Subotice, ali kukuruz koji je zauzimao najveće površine sa nekih 33-34 hiljada hektara godišnje će ove godine prvi put pasti na možda nekih 25 hiljada hektara, a šta će se dešavati dalje, ukoliko se nastave sve toplija leta sa sve manje ili neravnomernim količinama padavina, videćemo”.

Zasejano je između 26 i 27 hiljada hektara pšenice, što je povećanje od skoro 30 odsto, ječam je zasejan na površini od oko 5, 5 do 6,5 hiljada hektara, što je povećanje od 20 odsto, kao i uljana repica, koja je zasejana na gotovo istoj površini. Poljoprivredna stručna služba je početkom godine počela sa N-min analizama, kako bi se utvrdio sadržaj nitratnog azota u zemljištu i na bazi toga dale preporuke za prihranu. Do 10. februara urađene su 522 analize, a uzorkovanjem je obuhvaćeno oko 3.400 hektara parcela zasejanih pšenicom, 648 hektara zemljišta pod ječmom i oko 1.665 hektara parcela sa uljanom repicom.

“Nisu svi proizvođači bili u prilici da odrade analize, a rezultati pokazuju da će se ove godine morati primeniti od 35 do 50 procenata više đubriva u odnosu na 2021. godinu. Analize će se vršiti i krajem februara i početkom marta na zemljištu na kojem su zasejani jari usevi. Ono što moram istaći jeste da su ove godine te količine za prihranu značajno veće nego prošle, a pogotovo u odnosu na pretprošlu godinu. Razlog za to su dva sušna leta kada nije bilo mineralizacije, nakon skidanja strnina zemlja je ostala suva, čak toliko da je onemogućavala obradu odmah posle žetve. Radilo se to gruberima ili tanjiračama, ali pogotovo protekle godine je zemljište toliko bilo tvrdo da je tanjirača ulazila jedva par centimetara u zemlju, tako da se ti žetveni ostaci nisu mogli kvalitetno izmešati sa zemljištem i nije moglo doći do njihovog razlaganja, izostala je mineralizacija, nije bilo ni vlage za razlaganje, pa usled toga imamo rezultate takvi kakvi su”, objašnjava Varga.

U odnosu na prethodne dve godine, na parcelama koje su zasejane pšenicom ima za 54 kilograma nitratnog azota manje i moraće se primeniti 120 kilograma uree po hektaru kako bi se ostvarili odgovarajući prinosi. Što se tiče uljane repice situacija je još drastičnija. 2021. godine je na parcelama na kojima je ona bila zasađena bilo 180 kg azota u nitratnom obliku, prošle godine 100, a ove godine svega 50 kilograma i upravo iz tog razloga na 90 odsto površina ove godine je u prihrani neophodno upotrebiti od 90 do 110 kilograma čistog azota.

“Kada je reč o pšenici, dolazimo do razlike u zavisnosti od preduseva, a na uzorkovanim površinama na 48 odsto predusev je kukuruz, a suncokret i uljana repica su na oko 22 odsto površina, što čini ukupno nekih 94 odsto površine, a ona dva procenta su šećerna repa i nešto malo soje, graška. Kada je reč o sadržaju azota i potrebe za prihranom, tamo gde je predusev kukuruz potrebno je primeniti od 0-109 kilograma, ali u proseku je to oko 42 kilograma po hektaru. Imamo nekih 15 odsto uzoraka gde nije ni potrebno izvršiti prihranu. Za razliku od parcela gde je predusev pšenici suncokret ili uljana repica, tamo gde je predusev suncokret potrebno je primeniti oko 75 kilograma čistog azota po hektaru, a raspon je od 7 do 108 kilograma, a na parcelama gde je predusev uljana repica u proseku je potrebno 69 kilograma azota”, dodaje Varga.

Prema njegovim rečima, jedan od razloga zašto je potrebno manje azota primeniti tamo gde je predusev kukuruz, jeste sama priroda biljke, jer kukuruz ostaje na našim poljima do prvih dana oktobra i bez obzira što nije bilo prinosa, ta masa štiti zemljište od preterane evaporacije, tako je na tim parcelama došlo do procesa mineralizacije, odnosno iz žetvenih ostataka se oslobodio jedan deo azota. Što se tiče ječma, on čak i nije preterano vezan za predusev, pa je potrebno u proseku primeniti u proseku oko 54 kilograma azota.