Matija Bećković : Mržnja je sama po sebi laž a mrzimo samo one u kojima porepoznajemo svoje osobine

Akademik Matija Bećković na 30. Svetosavskoj nedelji u subotu, 22. januara predstavio je knjigu portreta i pesamo „Onamo namo“, kako kaže, po tradiciji, na najlepšem i najotmenijem mestu.

Treća knjiga memoarske i pesničke ispovesti o posebnim ljudima, prilikama i neprilikama, sudbinskim putevima i putokazima, srpskoj tradiciji i sudbini, inspirisali su najvećeg živog pesnika srpskog jezika da ih ovekoveči u nezaboravu.
Ovo pesnikovo pamćenje i sećanje ispisano je raskošnim i jedinstvenim bećkovićevskim jezikom u izuzetnim pesničkim slikama.

Meni je zadovoljstvo da ovde dođem a rođen sam nedaleko odavde u Senti.  Ova knjiga počinje poemom o Senti a završava se poemom „Onamo namo“ – kaže Bećković i dodaje da su u knjizi  portreti njegovih prijatelja, ljudi koji su obeležili njegov život.  To je neka vrsta autobiografije. Najveća sreća mog života su ljudi sa kojima sam živeo i većina njih nisu na ovom svetu. Postoji čitava jedna usmena književnost koja nije zabeležena. Pogotovo u naše vreme, književnost se bila odmakla od života, stvari, doživljaja i ljudi a publika se uželela istine i stvarnog života. Sada su popularni memoari i svedočenja jer je doasta bilo izmišljanja i fantazije – kaže akademik Bećković i naglašava da ovde ima  zahvalnu publiku kojoj se vredi obraćati a i čitaoci su oni koji su najvažniji.

Stalno se govori da se više piše nego što se čita ali se na ovakvim mestima ta priča demantuje i vidi se kako ne samo što ljudi čitaju nego osećaju svako mesto i čoveku je zadovoljstvi da govori a ljudski glas je najsavršeniji instrument.

Bećković se osvrnuo i na činjenicu da se danas u školi ne uči čitanje i pisanje  kao i da danas dragoceni ljudski rukopis možemo videti kao potpis na nekim karticama ili na ulasku u neki restoran gde je dnevni meni ispisan kredom.

O samoj poeziji Bećković kaže da ne može nastati drugčije nego iz ljubavi. Mržnja je, kaže,  sama po sebi laž a mrzimo samo one u kojima prepoznajemo svoje osobine. Lakše nam je da mrzimo druge nego sebe.