Godinu dana od kako je Bunjevački jezik uveden u službenu upotrebu

U organizaciji bunjevačkog edukativno – istraživačkog centra “Ambrozije Šarčević”, juče je održana tribina “Jezik i pismo u službenoj upotrebi”, na kojoj je bilo reči o službenoj upotrebi jezika i pisama na terotoriji Vojvodine i Subotice, koje se odnosi na organe državne uprave i druge organe javne vlasti, kao i upotreba istih u komunikaciji građana sa državnim institucijama i u njihovoj međusobnoj komunikaciji i saradnji.

Bunjevački jezik je pre godinu dana uveden u službenu upotrebu u Subotici, a predsednica Bunjevačkog nacionalnog saveta dr Suzana Kujundžić Ostojić ocenila je da je prvih godinu dana brzo prošlo u konstantnom radu i prevođenju brojnih dokumenata koji postoje i koji pristižu svakodnevno. “Koliko smo čuli taj tempo će se još više povećati kada se sajt koji je u službi grada Subotice bude ažurirao, da na njemu izlaze vesti na Bunjevačkom jeziku i tada će biti još više posla nego što je u ovom trenutku. Poslednjih godinu dana radili smo i proširenu gramatiku jezika, nažalost danas nismo mogli da promovišemo izdanje, ali će to svakako biti učinjeno. U toku je izrada dopunjenog pravopisa, nakon toga sledi semantika, radimo na osnaživanju jezika maksimalno koliko se to može uraditi u kratkom roku i da budemo pripravni za sve ono što nas čeka. Željno očekujemo i table, pa se nadam da ćemo imati prilike uskoro i to da vidimo. Pokrajina, Grad Subotica i svi ostali predstavljaju partnerski odnos, dakle vi ne možete ni imati službeni jezik u upotrebi, ukoliko nemate dobru saradnju i zakonski argument za to što radite. Ja mislim da u ovom slučaju sve tri stvari imamo na jednom mestu složene, tako da budućnost je pred nama”.

Adrian Borka, samostalni saradnik za inspekcijski nadzor za službenu upotrebu jezika i pisma Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne zajednice i manjine ističe da je prva godina uvek teška, ali je Bunjevački nacionalni savet dosta toga uradio. “Doneo je odluku o tradicionalnim nazivima naseljenih mesta na teritoriji grada na svom jeziku, to je jedan od prvih koraka, ali sada slede oni teži, a to su usavršavanje ljudi i obezbeđivanje finansijskih sredstava za potpunu implementaciju ovih prava, što znači da postoji sistem, ljudstvo, kapacitet, prevedenost raznih propisa na raznovrsne jezike, između ostalog i na bunjevački i to nije lako jer iziskuje dosta vremena, stručnih kadrova, novca. Sledi obučavanje ljudi da primene ono što je dobro predviđeno zakonima i propisima”.

Prema Zakonu o službenoj upotrebi jezika i pisma, ukoliko određene nacionalne manjine ima u postotku više od 15 odsto prema poslednjem popisu, onda postoji obaveza da se taj jezik na teritoriji određene jedinice lokalne samouprave mora uvesti u službenu upotrebu. “Bunjevaca ima manje od 15 odsto, ali ta pozitivna diskriminacija i mere afirmativne akcije mogu uvek da postoje od strane države, a grad Subotica je to prepoznao. Osim u Subotici više jezika koji su u službenoj upotrebi su Plandište, Kovačica i još nekoliko mesta. S obzirom na dosadašnje dobro uređenje postojećih službenih jezika, Subotica je primer dobre prakse i mislim da će i Bunjevački jezik dobro da se implementira”, dodao je Borka.

Veljko Vojnić, potpredsednik BNS i predsednik Odbora za službenu upotrebu jezika rekao je da je u donošenju odluke da Bunjevački postane četvrti službeni jezik u Subotici najvažnija bila odluka Nacionalnog saveta, a kao drugi korak neophodna je bila i politička podrška koja im je pružena. “Ne samo prema Zakonu u onim delovima, mesne zajednice, naseljima u kojima Bunjevaca ima više od 15 odsto, nego je on uveden na čitavoj teritoriji grada. Jako je važna politička podrška, ali i finansijska da bi se nešto usvojilo i bilo u stvarnoj životnoj upotrebi. Apsolutno sam bio aktivan i mogu skromno da kažem da nosim deo zasluga za ovu odluku Skupštine grada i inicijativu gradonačelnika Stevana Bakića, međutim tu se moja uloga nije završila, sa predsednicom Nacionalnog saveta Bunjevačke nacionalne manjine smo bili u poseti ministru prosvete Branku Ružiću, gde smo tražili način kako da se naši kadrovi, odnosno predavači koji nam nedostaju sertifikuju da bi mogli dobiti licencu da predaju Bunjevački jezik, jer nešto mora biti prvo. Ministar nas je savetovao da se krene sa lektoratom pri Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali da se premosti otvaranje takvog jednog lektorata, da se na Visokoj školi za obrazovanje vaspitača i trenera osnuje jedna katedra za naš jezik, gde bi vaspitači mogli da primene Bunjevački, koji će kasnije preneti na decu od najmlađeg uzrasta, odnosno da se krenu zametati kadrovi koji imaju formalnu licencu i ovlašćenja”.