Decu treba vaspitavati kroz ljubav, razumevanje i prihvatanje

U Srpskom kulturnom centru “Sveti Sava” juče je održano predavanje “Kako da vaspitavate bez kritikovanja” Biljane Grbović, profesora razredne nastave iz Novog Sada i autorke knjige “Volim što sam rodila baš tebe, baš takvu, takvog”. Ovo je bila prilika da roditelji kroz konkretne primere čuju savete o vaspitanju, kako da bez kritikovanja ili grubosti i strogoće utiču na ponašanje svog deteta i nauče ga disciplini kroz ljubav.

Prema rečima Biljane Grbović, cilj predavanja je da se roditelji ohrabre da budu autoriteti, ali da to urade na jedan način koji šalje detetu poruku da je prihvaćeno i voljeno. “Ideja je da u roditeljstvu možemo da spojimo blagost i zdravu strogost, ali i blagost takođe mora da bude zdrava, znači ne popustljivost nego prihvatanje deteta takvog kakvo jeste. Kad govorim o strogosti, onda govorim o granicama koje se odnose na disciplinovanje, na uručivanje obaveza deci, a ne na jedan grub odnos. Mene lično je da se bavim roditeljstvom motivisala želja za saznanjem o postavljanju granica prema drugim ljudima, da malo više naučim o emocijama, komunikaciji, a roditeljstvo je oduvek bila centralna tema mog interesovanja i ja sam prosto kroz ličnost koju sam izgradila u mladosti spojila ta interesovanja, tako da je to jedno zaokruženo znanje koje može lako biti primenjivo i svedeno je na neke jednostavne savete i instrukcije koje svaki roditelj može da iskoristi”.

Roditelji su kako ističe, danas jako popustljivi zato što su opterećeni krivicom i osećajem da šta god da urade štete detetu i onda su razoružani i osećaju se nemoćno, jer im je rečeno da kad god se nekako autoritativno postave i čvrsto brane svoje granice oni sputavaju dete.  “Roditelji kritikuju iz nemoći zato što im je sve ostalo zabranjeno. Umesto da kažete, evo jedan plastičan primer: “Skloni sa stola, zašto nisi sklonio, nije u redu što to nisi uradio, koliko puta moram da ti kažem”, što bi bilo kritikovanje, mi možemo prosto da kažemo: “Od sada mama uvodi pravilo, ko nije sklonio sa stola još pere i sudove”. Dakle disciplina, ali bez kritikovanja, u tom slučaju dete i ja smo u dobrom odnosu, ono oseća prihvatanje i razumevanje, ali je pravilo jasno i roditelj u tom odnosu ima moć, ali ima i ljubav i to je ukratko model gde blagost i strogost idu paralelno jedno pored drugog, bez osuđivanja deteta”, objašnjava Biljana Grbović i dodaje da u tom slučaju roditelj na sebe preuzima odgovornost za detetovo ponašanje i postavlja se kao autoritet, dok dete ne prihvati te zahteve koji kasnije postaju deo njegove strukture i tada se ono samo ponaša na načine koji su poželjni i funkcioniše u društvu bez kršenja pravila i širi i razvija svoju autentičnost.

Govoreći o sve kasnijem roditeljstvu, Biljana Grbović smatra da su u tom slučaju presudni životni stavovi kod mladih bračnih parova, koji se pod uticajem sredine odlučuju da se kao roditelji ostvare u kasnijem životnom dobu. “Lepše je, bolje i zdravije kada su roditelji mlađi, prosto su elastičniji, međutim kada je razlog kasnog roditeljstva životni stav koji kaže “treba se nauživati jer kad rodiš dete i stvoriš porodicu onda ćeš se zarobiti”, onda taj stav je već oblikovao te ljude u nekom pravcu koji je, moram to nazvati do jedne mere samoživ i zbog toga često mi imamo komplikacije. Nije samo po sebi problem što roditelji imaju više godina, problem je kada je to rezultat takvog odnosa prema životu. Potrebno je stvaranje porodice i život kroz pružanje ljubavi, jer roditeljstvo je stvaralaštvo i način da se služi, jedan od najboljih načina da se investira svoja energija, znanje i ljubav, dakle sve ono što smo mi primili od naših predaka i kada to doživimo kao jedan blagoslov, kao razlog za radost i način da osmislimo svoje živote, onda roditeljstvo teče sa mnogo više lakoće i ima zdraviju postavku”, ističe Biljana Grbović i dodaje da je jako važno da roditelj svesno bira svoje misli, da ne prihvata ružne pomisli o svom detetu, jer ona isto često budu ponuđena kao neki mamac na koji se roditelji lako zakače.

“Umesto toga roditelj treba da u glavi čuva, neguje i svesno razvija najbolju moguću viziju svoga deteta kao jednog plemenitog, dobrog, samostalnog, zrelog i produktivnog čoveka i da tu viziju polako gradi, primarno kroz disciplinovanje u ranom uzrastu i nakon toga da pusti dete, jer kada je dete rano disciplinovano, onda ono može ranije da počne da samostalno donosi odluke i razvije u životu svoju punu autentičnost”, poručuje Biljana Grbović.