Zavičajni dani: Autentičnost koja spaja

U okviru manifestacije “Zavičajni dani”, posetioci su imali priliku da se upoznaju sa pojedinim subotičkim udruženjima, koja kroz brojne aktivnosti neguju kulturu, tradiciju i običaje naroda koji su u našu sredinu došli iz zemalja u okruženju.

Zavičajna zajednica “Republika Srpska” formirana je pre devet godina sa namerom i idejom da Subotičanima približi kulturu krajeva iz kojih su pripadnici određenih naroda došli u ovaj lep grad, objašnjava predsednik IO Milorad Ćopić. “Zavičajni dani” koji se organizuju u okviru Saveza srpskih udruženja Severnobačkog okruga, jeste manifestacija koja treba da pokaže sve te lepote iz naših krajeva, jer neki su došli iz Hrvatske, Republike Srpske, Bosne, ima tu ljudi sa Kosova i sa svih strana, trudimo se da ono što je najlepše u našem kraju i u našem narodu prezentujemo našim sugrađanima. Na štandu su posetioci imali priliku da pogledaju narodne instrumente poput gusli, šargija, violine, dakle svi stari instrumenti koji su deo naše tradicije, koji su očuvali našu lozu i kroz naše pesme preneli sa kolena na koleno našu istoriju”.

“Ljudima je uvek interesantno i uvek rado posećuju naš štand. Negde najposećeniji je bio Festival Zavičajne hrane koji smo organizovali pre dve godine, kada su Subotičani došli da probaju ono što mi kuvamo i pripremamo u našim krajevima. Ljudi su stajali u redovima da probaju naše specijalitete poput uštipaka. Ove godine nismo organizovali festival, a gledaćemo da to uradimo narede godine. Svako udruženje ima svoje manifestacije, počevši od Ličana koji organizuju “Dane Nikole Tesle”, manifestaciju koja je jako lepo posećena, gde oni pričaju o njihovom kraju i kulturi, Dalmatinci imaju svoje “Dalmatinsko veče”, izdali su i knjigu “Znameniti ljudi Dalmacije”, zavičajno udruženje “Banija” možda negde i najviše radi, sprovodi jako puno aktivnosti, a sledeće nedelje organizuju koncert izvornih pesama, a nastupiće i Baja Mali Knindža. Zatim, zavičajno udruženje “Sloga” koje je prvo formirano u Subotici pre skoro 20 godina, oni svake godine imaju lepu tradiciju izdavanja zbirke pesama “Panonski galeb”, gde se objavljuju najlepši radovi”, objašnjava naš sagovornik.

“Ja smatram da svako treba da čuva svoju tradiciju jer je to prava stvar, da opstanemo u ovom svetu. Mi na taj način radimo i u okviru samog udruženja, kada organizujemo “Veče Republike Srpske”, “Petrovdanski zavičajni Sabor”, gde imamo nadmetanja u našim tradicionalnim disciplinama bacanje kamena s ramena, razvlačenje užeta, skok u dalj, pretezanje štapa, boćanje i druge, kako bi tradiciju preneli na naša pokolenja, da ne zaborave odakle su im očevi”, kaže Ćopić i dodaje da su u godinama kada su došli u Suboticu, bili prihvaćeni fantastično.

“Subotica je grad širokog srca i dobrih i pitomih ljudi, jednostavno nekako se nadopunjujemo mi koji smo malo “divlji” i ljudi koju su domaći, napravili smo jednu ravnotežu i sklad i ja se ovde osećam predivno. Ja često kažem, meni je žao što se nisam rodio u Subotici, jer mi ovaj mentalitet ljudi odgovara”, naglašava Ćopić.

Zavičajna zajednica “Republika Srpska” se na ovogodišnjim “Zavičajnim danima” pojavilo zajedno sa Zavičajnim udruženjem “Petar Kočić” iz Apatina. “Zajedno sa našom braćom iz Subotice smo napravili ovaj štand i eksponati su većinom naši, ja ih ljubomorno čuvam, negujem, gajim. Mnogo godina smo zajedno, oni su dosta od nas “prepisivali”, ali mogu vam reći da su prevazišli učitelja. Lajt motiv zajednice je jedinstvo, jer kada si zajedno ne može ti biti ništa. Inače ja sam subotički student i ovaj grad mnogo volim, jako sam vezan za njega”, kaže nam Đorđo Kuridža ispred udruženja “Petar Kočić”, koji se i sam bavi pisanjem pesama, a do sada je objavio tri knjige.

“Reč je o knjigama poezije, svaka knjiga se sastoji iz zavičajnog, misaonog, satiričnog, ljubavnog i personalnog dela. Mislim da svaka stranica vredi toga što sam uložio trud, međutim ja mislim da to nije trud, to valjda izađe iz čoveka. Poneki put kada me na primer terate da pišem – ne ide, a kad sednem i imam inspiracije, napišem šta hoćete. Prva knjiga nosi naziv “Hteo sam reći”, druga je “Rekao sam i opet ću reći”, a treća je “Što sada to je, rekao sam”. Pisanjem sam počeo da se bavim pre dvadesetak godina, pre svega pesmama za decu, za rođendane itd., posle ovog poslednjeg rata sam video da su se vratila staračka domaćinstva, da mladih nema, onda sam napisao jednu veoma tešku pesmu “Bukovico, oj Bukovico”, kaže Kuridža.

Na manifestaciji se predstavilo i Zavičajno udruženje “Banija”, koje je osnovano 2012. godine i broji oko 400 članova. “Cilj nam je da što više omasovimo naše ljude sa prostora odakle potičemo, u tome smo vrlo uspešni, tako da imamo dosta posla. Bavimo se izdavaštvom, čuvanjem naše tradicije, kulture i književnosti, uključujući i Banijski rečnik koji je u sastavu jednog toma koji smo izdali pod nazivom “Od zablude do istine”, u kojem je opisan jedan istorijski deo življenja naših ljudi na području sa kojega smo došli. Rečnik sadrži nekoliko hiljada izvornih reči i značenja. S obzirom na to naše izdavaštvo, knjige su izdate u tri toma, tako da je kompletno zaokružena ta celina što se tiče naše kulture i tradicije. Zadržavamo naše suvenire koju su autentični”, ističe Ana Jovičić, član UO Zavičajnog udruženja “Banija”. Osim učešća na Zavičajnim danima, aktivnosti udruženja ogledaju se i u učešću na Sajmu zavičaja, organizovanjem Banijskih prela, kao i brojnih drugih aktivnosti.

 “Puno puta mi se dešavalo da, kada sam bila u nekoj privatnoj poseti, pronađem neke predmete i običaje, pa se ja onako našalim I kažem: “Pa ja kao da sam kod kuće, a ne da sam došla od kuće”, tako da ima mnogo sličnosti koje su olakšavajuće. Mi izmešamo sve te naše običaje sa običajima područja na kojem živimo, što je samo jedno veliko bogatstvo. Mi zadržavamo svoje, prihvatajući na terenu gde smo došli. Ja sam proverila u razgovoru sa raznim ljudima, nema neke bitne razlike, već se čak i neke izvorne reči u našem rečniku koriste upravo na ovom podneblju. Mi smo već odavno ukopljeni, tako da ispada kao mi nismo ni došli ovde, nego da smo na svom terenu”, ističe Ana Jovičić.