Udomite psa iz Prihvatilišta i dobićete bezgraničnu ljubav do kraja života

Da je pas čovekov najbolji prijatelj čuli smo do sada bezbroj puta, ali šta se dešava kada vlasnici svoje četvoronožne ljubimce prepuste ulici? Problematika oko napuštenih pasa godinama unazad je tema broj jedan i uvek se krivac traži u nadležnim institucijama, ali niko ne postavlja pitanje kolika je ustvari odgovornost vlasnika pasa za njihov sve veći broj na ulicama Subotice.

Zaposleni u Prihvatilištu za napuštene pse i mačke koje funkcioniše u sklopu JKP “Čistoća i zelenilo”, svakodnevno se brinu o skoro 300 pasa u svom objektu, ali isto tako po pozivima građana izlaze na teren i hvataju pse, koji su u skoro 85 odsto slučajeva vlasnički psi, kaže za nedeljnik Subotica danas Aleksandra Bukvić, rukovodioc RJ “Zoohigijena”.

“Prihvatilište za životinje nije šinteraj i mi ovde humano postupamo sa životinjama i tako su i ljudi to prihvatili. Ovaj oblik rada započet je tokom 2015. i 2016. godine, kada je u Subotici izgrađeno jedno od najmodernijih Prihvatilišta na teritoriji Srbije, sa kapacitetom koji je vremenom proširen. Trenutno na ovoj lokaciji može da se smesti 295 pasa koji uglavnom ovde i provode vreme, s tim što se jednom broju pasa koji se unesu izvrši čipovanje, vakcinacija, sterilizacija, procena karaktera, a psi koji su dobro procenjeni i nekog možda manjeg rasta vraćaju se na ulice kroz program “Uhvati, steriliši i pusti” koji je započet 2019. godine i to je jedini način da bi Prihvatilište moglo i da funkcioniše. Prostor od 295 pasa se jako brzo popuni i čak kada bi možda imali mogućnost od hiljadu mesta, ja verujem da bi mi to popunili, a razlog zašto se to dešava je nesavesno vlasništvo građana”, napominje Bukvić.

Vi sada da prođete periferijom grada, zateći ćete otvorene kapije, razvaljene ograde, pse po ulicama koji napadaju prolaznike i to su uglavnom ti psi koji su ustvari negde napušteni. Mnogi građani ne vode računa o hranjenju pasa, a kamoli o čipovanju, vakcinaciji i drugim stvarima. Mi kada pronađemo psa koji je čipovan, vraćamo ga vlasniku kojem Komunalna milicija može da piše kaznu zbog toga što se pas nalazi na javnoj površini bez nadzora. Mislim da bi kazne trebale da budu oštrije i tada bi mnogi svoje pse držali u svojim dvorištima.

Tokom 2022. godine na teritoriji Grada uhvaćena su 184 psa, udomljeno je 66, a vlasnicima su vraćena 64 ljubimca. Kroz CNR program prošlo je 76 pasa, a iz ovog programa udomljeno je njih 14. Aleksandra Bukvić ističe da ljudi nisu dovoljno upoznati, a mnogi i izbegavaju odgovorno vlasništvo koje podrazumeva čipovanje, vakcinaciju i kontrolu da pas ne izlazi na javne površine i da se neplanski ne upari. “Ukoliko niste čipovali psa, on kada izađe na ulicu se smatra napuštenom životinjom. Naši zaposleni po prijavama građana izlaze na teren i takvog psa unosimo unutra i na osnovu baze koja je formirana na državnom nivou pronalazimo podatke i pokušavamo da ga vratimo vlasniku. Ono što je jako važno je i sama kontrola razmnožavanja, jer jedan par pasa za šest godina proizvede 67 hiljada potomaka, što predstavlja ogromnu brojku koju nijedno Prihvatilište ne može da pokrije. Kada pas izađe napolje ima mogućnost i da ugrize nekoga, jer prosto neki ljudi vole životinje, neki ne vole, a pojedini se plaše i pri tom nekom kontaktu psa sa ljudima dolazi često do takvih situacija. Psi u tom momentu, naročito ukoliko su u periodu teranja, jer za jednom ženkom zna da ide i po 10 mužjaka, oni ne gledaju ljude, ali vi ako uđete u tako neki čopor postoji mogućnost da će vas psi ujesti”.

Onog momenta kada se jedan pas udomi, na njegovo upražnjeno mesto dolazi sledeći pas. Ljubav koju pas iz Prihvatilišta može da pruži, ta pažnja i privrženost je nešto neverovatno, jer je on naučio šta je strah, vrućina, hladnoća, glad i žeđ i oni su neizmerno zahvalni prema svemu onom što dobiju u svom novom domu. Ja upućujem poziv našim sugrađanima da udome psa iz Prihvatilišta, jer će dobiti bezgraničnu ljubav do kraja života.

Naša sagovornica navodi da se tačan broj pasa lutalica ne zna, upravo zbog pomenute piramide razmnožavanja koja ne može da se isprati, ali je uz pomoć akcije sprovedene 2019. godine, u saradnji sa Komunalnom inspekcijom i milicijom, prilikom koje su se obišle određene mesne zajednice, posećeno je blizu 700 domaćinstava u kojima je pronađeno preko 500 pasa, a od tog broja čipovano je bilo oko 190, što dovodi do odgovora na pitanje odakle psi na ulici i šta se to zapravo dešava. “Konkretno napuštenih pasa zapravo ima jako malo. Postoji nekoliko lokacija gde se oni nalaze, npr. Mesna zajednica Zorka, stočno groblje, dakle, uglavnom se nalaze na napuštenim lokacijama starih fabrika gde mogu da se sakriju i teško ih je i uhvatiti i mi se fokusiramo na to i pokušavamo da uhvatimo pse, sterilišemo, očistimo ih od spoljnih i unutrašnjih parazita, da bi oni zapravo bili i bezbedni za ljude”, kaže

Kada se neko odluči da udomi psa, mora da računa da je životni vek jednog psa između 10 i 15 godina. Mnogi ljudi se prevare jer su svi psi jako slatki kada su mali, deca žele i onda kada pas dođe kući, shvataju da je to ustvari jedna obaveza. Psa treba voditi kod veterinara, igrati se sa njim, vaspitavati ga. Savetujem roditeljima da ne padnu pod uticaj želje svoje dece da žele psa, najbolje je prvo upoznati se sa psom. Često imamo pozive naših sugrađana da mi preuzmemo njihovog psa, ali mi to ne možemo. Oni mogu da ga udome ili poklone, jer su oni vlasnici, uz obavezan prepis na drugog vlasnika. Subotičani treba da znaju da su čipovanje i vakcinacija zakonska obaveza svakog vlasnika.

Aleksandra Bukvić i dodaje da je 2019. godine pored programa kontrole, sproveden i program “Uhvati, steriliši, pusti”, kroz koji je do 2020. godine 405 vraćeno na ulicu, koji su obeleženi markicama, a taj broj je sada sve vidljiviji na ulicama. “Bez obzira što su oni negde procenjeni, ne treba im olako prilaziti. Grad je raspisao Konkurs na osnovu kojeg udruženja imaju mogućnost da dobiju sredstva za hranjenje i nadziranje tih pasa i to funkcioniše dobro. Ugriza od pasa koji su u programu CNR-a imali smo do sada samo jedan, gde smo tog psa uneli u Prihvatilište. Najčešći ugrizi budu od onih 85 odsto vlasničkih pasa koji izlaze, a za koje mi ne možemo da utvrdimo čiji su, jer mi izađemo na teren, njega nema. Pas koji je napušten se kreće gotovo na jednoj te istoj lokaciji, a oni što se povremeno pojavljuju pa ih više nema, to su sve vlasnički psi. Ljudu ne treba da se plaše pasa koji su prošli pomenuti program, zato što će oni čuvati svoju teritoriju i neće dozvoliti drugim psima da dolaze”.

Godišnje se u Prihvatilištu za životinje udomi oko 80 pasa, što nije ni blizu brojki od 200 koji se unese u ovaj objekat. Kada se pojavi potencijalni udomitelj, zaposleni obavljaju razgovor sa njim, kako bi mu se predočile sve obaveze koje ima prema svom budućem kućnom ljubimcu, kako bi se sprečio momenat odustajanja. “Pas po Zakonu o dobrobiti životinja mora da ima kućicu, hranu, vodu, slobodu kretanja, mora da dobije veterinarsku negu. Udomitelji sami biraju životinju, a mi negde prema njihovim željama pokušavamo da im pomognemo u odabiru i to često bude nešto sasvim drugo od onoga što su planirali, a neretko se dešava i da sam pas prepozna svog novog vlasnika i to je nešto neverovatno. Imamo puno priča o predivnim udomljenjima, gde psi žive kao u snu”.

Onog momenta kada se jedan pas udomi, na njegovo upražnjeno mesto dolazi sledeći pas. Ljubav koju pas iz Prihvatilišta može da pruži, ta pažnja i privrženost je nešto neverovatno, jer je on naučio šta je strah, vrućina, hladnoća, glad i žeđ i oni su neizmerno zahvalni prema svemu onom što dobiju u svom novom domu. Ja upućujem poziv našim sugrađanima da udome psa iz Prihvatilišta, jer će dobiti bezgraničnu ljubav do kraja života.

Aleksandra Bukvić dodaje da novi vlasnik sa Prihvatilištem potpisuje Ugovor, nakon čega se vrši prepis uz dobijanje propratne dokumentacije, poput pasoša i eventualnih medicinskih preparata koje pas treba da dobije. “Nažalost tokom pandemije smanjili smo odlaske u posete udomljenih pasa, ali smo otvoreni za bilo kakva pitanja ili bilo šta što je potrebno novom vlasniku vezano za udomljenje. Obaveza vlasnika je da ukoliko mu pas pobegne to prijavi veterinarskoj stanici kako bi se on pronašao, a svi koji žele da udome psa treba da dođu u Prihvatilište koje se nalazi na adresi 9. Nova 249, a za više informacija na raspolaganju im je broj telefona 024/620-450. Radno vreme Prihvatilištia je od 08 do 14 časova, a dolazak je moguć i danima vikenda”.