Novinari imaju kontakt tačke u policiji i tužilaštvu u slučaju ugrožavanja bezbednosti

U Subotici je održana radionica “Prepoznavanje diskriminacije, ostvarivanje zakonskih prava, senzibilizacija u multikulturalnom kontekstu”, koju je organizovalo Nezavisno društvo novinara Vojvodine. Cilj održavanje ovakvih radionica je okupljanje lokalnih novinara, predstavnika lokalnih samouprava, pravosuđa i policije, kako bi se bolje međusobno razumela uloga, rad, ali i zamke i pritisci kojima su izloženi poslenici javne reči.

Prema rečima Damira Dolmagića, koji je na funkciji kontakt tačke za novinare u Osnovnom javnom tužilaštvu u Subotici, svako krivično delo koje je izvršeno na štetu novinara, uživa posebnu krivično-pravnu zaštitu. “Od pre par godina formirane su Radne grupe i kontakt tačke, a novinari imaju nešto posebniju zaštitu u odnosu na građanstvo, u smislu brzine postupanja. Prema obaveznom uputstvu Republičkog tužioca, mi smo u obavezi da u roku od 24 sata od informacije da se desilo krivično delo na štetu novinara, formiramo predmet i da ga dodelimo u rad, a taj zamenik tužioca koji dobije predmet dužan je da u roku od 48 časova pozove oštećenog, obavi informativni razgovor, kako bi se upoznao i kasnije se postupa kao u drugim krivičnim delima, osim što postoji određena hitnost u postupanju”.

Dolmagić objašnjava da su krivična dela koja se najčešće dešavaju ugrožavanje sigurnosti, tzv. pretnja, ali da ona mora da bude ozbiljna i mora da se odnosi na život i telo, a sve manje od toga ne smatra se krivičnim delom ugrožavanja sigurnosti. Još jedno krivično delo koje se potencijalno može desiti na štetu novinara je proganjanje, a bitno je dati informaciju da to proganjanje mora da ima kontinuitet. “Ukoliko novinara neko jednom pozove ili mu pošalje poruku, nema potrebe da se to objavljuje, jer se to ne smatra krivičnim delom, već mora da postoji kontinuitet. Ukoliko nešto od navedenog se nije ostvarilo da se može smatrati krivičnim delom, onda se ono smatra krivičnim delom po privatnoj tužbi, a to je najčešće uvreda ili iznošenje u javnost ličnih i poverljivih informacija. Dakle to jeste krivično delo, ali nije po službenoj dužnosti. Međutim, ukoliko ni to nije ostvareno, novinarima preostaje da vode parnični postupak zbog naknade štete. Ne postoji posebno propisano krivično delo u smislu napada na novinara, bilo fizički ili psihički, već bilo koje krivično delo koje je izvršeno na štetu novinara, a u vršenju je službene dužnosti. Moja procena je da novinari nisu ili su slabije upoznati i zbog toga su ove radionice veoma značajne”, smatra Dolmagić.

Advokat Veljko Milić kaže da je sistem kontakt tačaka uspostavljen sporazumom o saradnji o podizanju nivoa bezbednosti novinara i predviđa proceduru za prijavljivanje, a svako novinarsko i medijsko udruženje koje je članica stalne Radne grupe ima svoju kontakt tačku koja je novinarima, koji su članovi tog novinarskog ili medijskog udruženja, dostupna 24 sata. “Pošlo se od pretpostavke da novinari imaju najviše poverenja u ljude koji su u samim udruženjima i zbog toga su te kontakt tačke upravo u pomenutim. Kontakt tačke udruženja imaju informacije o kontaktima kontakt tačaka iz policije i tužilaštava, sve policijske uprave u Srbiji i policijske stanice kao i sva tužilaštva u Republici Srbiji imaju određene kontakt tačke koje su dužne da postupaju u predmetima kada postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično delo na štetu novinara i onog momenta kada novinar pozove kontakt tačku i prijavi da se desio neki događaj koji može predstavljati krivično delo, kontakt tačka iz udruženja takođe ima 24 sata dostupne kontakt tačke koje poziva i prijavljuje krivično delo”.

Smiljana Milinkov iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine, napominje da su novinari obeshrabreni da se javljaju udruženjima, zato što i kada se jave, u nekom segmentu izostaje reakcija nadležne institucije. “Na lokalu su izraženiji pritisci na novinare, u smislu da se u manjim sredinama ljudi mnogo bolje poznaju i da je onda lakše praviti grupe i na taj način zatvarati se, u smislu nedavanja izjava ili informacija, a sa druge strane i kada je reč o toj nekoj vrsti pritisaka kom se nekako povinuje i šira zajednica, da se novinari bojkotuju, da ljudi ne žele da komuniciraju, pa ne samo kada je reč o institucijama, već i obični građani ne žele da iznesu svoje mišljenje, a funkcija medija je da se bavi problemima građana i građanki. Novinari na lokalu su izloženiji upravo zbog toga što su manje sredine, a ni njihov glas, kada je reč o problemu, teže dopire do centrale i slabije javnost obraća pažnju na ono što se dešava na lokalu i sa tim u vezi su i novinari i novinarke iz manjinskih zajednica izloženi diskriminaciji”, rekla je Milinkov.