Energetska efikasnost = profit preduzeća

U Regionalnoj privrednoj komori Severnobačkog upravnog okruga, u utorak, 07. marta održan je stručni skup “Kako rešiti problem nepotrebnog rasipanja energije i unaprediti energetsku efikasnost?”. Skup je bio namenjen predstavnicima industrijskog sektora, kako bi se upoznali sa rešenjima i načinima kako se energetska efikasnost može unaprediti primenom osnovnih mera, ali i alatima pomoću kojih se može odrediti potencijal preduzeća za unapređenje energetske efikasnosti i merama kojima se može uticati na uštedu energije i ostvarenje većeg profita preduzeća.

“Na ovim radionicama prikazujemo predstavnicima industrije koji su mehanizmi pomoću kojih mogu da sagledaju kako troše i koriste energiju, gde su im mesta gde im se energija rasipa i na koji način tehničkim merama mogu da ih umanje, jer podizanje energetske efikasnosti znači direktan uticaj na profit kompanije. Sve što uštedimo, dakle nismo bacili taj novac u okolinu, već možemo da pretvorimo u profit”, objašnjava Mirjana Stamenić, profesorica Mašinskog fakulteta u Beogradu.

Prema njenim rečima, mere koje se primenjuju da bi se postigla energetska efikasnost nisu komplikovane i svrstavaju se u nekoliko kategorija, koje ne podrazumevaju značajna ulaganja i to su najčešće organizacione i mere onog najjednostavnijeg održavanja, u smislu praćenja sistema kojim se industrijski pogon snabdeva energijom. “Kada iscrpimo te mere kojih ima veliki broj, onda prelazimo na one koje predstavljaju srednja i visoka ulaganja. Naše kompanije nisu tako energetski efikasne kada se uporedimo sa zemljama Evropske unije i kada bi uporedili kompaniju iz Srbije i recimo iz Nemačke koje se bave istom delatnošću, naše kompanije utroše od 2,5 do 3 puta više energije za isti proizvod. Energetska efikasnost nije postala tema o kojoj se samo priča, već ona ima realnu podlogu i o kojoj svi razmišljaju. Naš je predlog da kompanije uvedu Sistem energetskog menadžmenta jer tada može da se konstantno prati i koriguje potrošnja energije. U Srbiji velika preduzeća imaju tendenciju da uvode ovakav sistem, međutim u srednjim i malim preduzećima nedostaje kapacitet, ali mislim da u nekim statistikama može da se pokaže da se primenom pomenutog sistema doprinese umanjenju potrošnje za 10 odsto”.

Stamenić dodaje da se razvoj i nivo tehnologija u našim preduzećima svakako razlikuje od drugih zemalja, ali je evidentan trud u praćenju trendova. “Moram da kažem da su najmodernije tehnologije i najefikasnije, a pitanje je koliko preduzeće ima novčanih sredstava da ih implementira. Energetska efikasnost je direktno povezana sa uticajem na životnu sredinu, jer najčešće koristimo fosilna goriva kao osnovne energetske izvore, a ukoliko umanjimo njihovu potrošnju umanjićemo i efekat emisije gasova sa efektom staklene bašte, a isto tako zamenom fosilnih goriva sa obnovljivim izvorima energije, mi možemo da pozitivno utičemo na životnu sredinu”.

Ljubinko Savić, sekretar Udruženja za energetiku i rudarstvo Privredne komore Srbije, smatra da je ovo prilika za transformaciju energetskog sektora Srbije. “Ušteda je naš najveći resurs pre nego bilo koja izgradnja elektrane malih ili velikih energetskih izvora. Prvo moramo sebe da dovedemo na taj nivo da smo uštedeli energiju, jer time smo dobili novu elektranu, a to je opet i najjeftinija energija. Postoji ulaganje u početku implementacije energetske efikasnosti, ali će se početne organizacione mere pokazati kao efikasne i stvoriće dobit koju će preduzeće moći da reinvestira, da li u obnovljivi izvor energije ili novu tehnologiju. Zemljama u razvoju je ta mogućnost nedostupna i mora da se istakne da nove tehnologije, bez obzira da li se radi o proizvodnji električne energije ili u nekom industrijskom procesu su vrlo skupe, jer razvijene zemlje prvo sebe zadovoljavaju, pa tek onda dolaze zemlje u razvoju”, ističe Savić.

Statistika pokazuje da se za proizvod koji se proizvede u Srbiji, u proseku potroši 2 do 4 puta više energije nego što je to slučaj u najrazvijenijim zemljama Evropske zajednice, međutim energetska kriza podstakla je industrijska preduzeća na uvođenje organizovanog energetskog menadžmenta i upravljanja potrošnjom energije optimizacijom svojih procesa i integracijom obnovljivih izvora energije u svoje poslovne modele, kako bi obezbedili stabilno poslovanje i očuvali konkurentnost.