01. oktobar se obeležava kao Međunarodni dan starih: Starost nije bolest

Sa starenjem  organizma, dolazi do niza promena, a te promene utiču i na psihološko  funkcionisanje svakog čoveka. Sa starenjem dolazi do postepenog smanjenja čulne osetljivosti, a čulo sluha stari pre svih drugih čula. Opada brzine reakcije, opadaju veštine hodanja, trčanja, hodanja uz i niz stepenice, veštine ličnog održavanja, veštine komuniciranja, veštine održavanja kuće kao i veštine koje se upražnjavaju u slobodnom vremenu. Sve te promene postaju vidljivije za širu okolinu posle sedamdesete godine, mada sam čovek njih postane svestan i ranije.

Kao posledica svih tih promena čoveku teže padaju svakodnevne obaveze, za obavljanje rutinskih stvari treba više vremena i čovek počinje da oseća nesigurnost i strah npr. od padova, koji postaju sve češći, pa često dolazi i do preloma krtih kostiju ( osteoporoza). Takođe, u  starosti su hronične bolesti već prisutne i posete lekaru postaju stalna potreba, kaže nam Aleksandra Dejić, psihološkinja u Gerontološkom centru i dodaje da u trećoj životnoj dobi ljudi često počinju da razmišljaju o selidbi u dom za stare , jer više ne mogu da održavaju svoje domaćinstvo, čiji su sada jedini član.

Deca su zaposlena, često zauzeta ili žive u drugoj državi ili čak drugom kontinentu. Tako je kod nekih prisutno i osećanje usamljenosti a usled stalnog stresa počinju da se javljaju ili pojačavaju psihosomatske bolesti (pritisak, stomačni problemi, dijabetes…) Najzastupljeniji strahovi su od bolesti, od gubitka preostalih sposobnosti, od nesposobnosti da sami zadovoljavaju svoje potrebe, od gubitka bliskih osoba, od finansijskih problema… Pored navedenih strahova, ljudi koji žive sami u stanu ili kući se plaše još i provalnika, ili situacije u kojoj će se njihovo zdravstveno stanje pogoršati a neće imati ko da im pomogne. Ali ima i ljudi koji vole i žele da žive u svojoj kući ili stanu, i tamo se osećaju najsigurnije i najzaštićenije, u sredini koja im je dobro poznata, kaže Aleksandra Dejić i dodaje da se kod starijih osoba javlja i depresija, koja nije nužno povezana sa starošću ali i da se ona uspešno leči  psihoterapijom i lekovima.  Ponekad je povezana sa zdravstvenim stanjem i situacijama u kojima čovek ostane bez neke svoje sposobnosti (mogućnost da vidi, sposobnost da se kreće).

Savet lekara ili stručnjaka za oblast iz koje je nastali problem je važan, a važnije od saveta je da ga sledimo. Sticanje realnog uvida u problem i preduzimanje odgovarajućih mera je neophodno. Dakle pozitivan, ali aktivan pristup krizi je put ka njenom uspešnom rešavanju. Na tom putu je dobrodošla podrška porodice, prijatelja, poznanika  i osoblja u domovima za stare, jer ta podrška nam govori da nismo sami na tom putu.

Važno je da članovi porodice budu prisutni, a to može da se uradi na razne načine. Tako ih članovi zovu telefonom npr. svake nedelje u  05,00 ujutru, ili se čuju preko skajpa svako veče, ili dobijaju čestitke i slike za sve važne praznike. Neki dolaze jednom mesečno iz inostranstva a neki dolaze dva puta godišnje. Neke familija posećuje korisnike Gerontološkog centra svake nedelje ili čak svaki drugi dan. Za starije je taj odnos važan, važno im je da znaju da su i dalje deo porodice i da su nekom potrebni. Važno im je i da znaju da su članovi njihove porodice dobro. Njima nije teško prići, jer su im razgovor i kontakt veoma potrebni. Imaju vremena a imaju i strpljenja, jer je to ono što su stekli kao životno iskustvo, kaže još Dejić i ističe da su starije osobe veoma mudre jer iza sebe imaju veliko iskustvo i prošli su kroz sve životne faze. Imaju i greške iz kojih su učili,  ali i mudre savete koje su nasledili od svojih roditelja. Imaju i sposobnost da vas svojom toplinom zaštite od problema sa kojima se suočavate, jer znaju da je sve to samo tren koji će proći. A najvažnija uloga je ona koju imaju  u životu i odrastanju svojih unuka, a to je ujedno i njihov veliki doprinos svojim porodicama  i društvu u celini.

Najvažnije od svega, za starije osobe je da budu fizički aktivne, kako bi što duže očuvale pokretljivost.  To utiče i na psihičku stabilnost, jer tako mogu da se prošetaju, da obave kupovinu, da posete prijatelje i porodicu, da pričuvaju unuke. Važno je i da ostanu u kontaktu sa porodicom, prijateljima, komšijama, da nađu aktivnosti kojima popunjavaju slobodno vreme, a najvažnije da budu sposobni da ponekad „podetinje“ i da budu sposobni da se zabavljaju u društvu drugih ljudi uz npr. muziku.