Živi i živeće subotički Buvljak

Ima li Srbija najbolji ajvar? Odgovor je – da, ukoliko pitate kupce iz Mađarske, koji redovno pazare na našem buvljaku. Mesto na kom možda nećete naći lokomotivu, ali od igle pa do mnoštva đakonija koje vam padnu na um sigurno hoćete. Prodavci se dovijaju na razne načine da dođu do onoga čime će popuniti svoje tezge, gde retko prave kompromise, ali kada je cena u pitanju tu je, po njihovim rečima, moguć svaki dogovor. Stoga je i to jedan on subotičkih aduta.

Subotički buvljak, za koji u šali kažu da ide i etiketa „bačkog Istanbula“, i dalje diktira tržišni puls ponude i potražnje ovog dela zemlje, najčešće zahvaljujući kupcima iz Mađarske, i to uprkos brojnim izazovima sa kojima se suočavala svaka sfera života i rada u proteklom periodu. Prvo ih je uslovio korona virus, potom razne birokratke poteškoće poput fiskalzacije pijaca (čija punovažnost je odložena za kraj tekuće godine), a zatim i globalna ekonomska kriza. Ipak, on opstaje.

Mađarski kupci pre svega ističu da vole da dođu ovde zbog „balkanskog“ načina trgovine, ali i zbog proizvoda koji njima nisu dostupni u njihovoj matičnoj zemlji. To su domaći specijaliteti poput ajvara, turšije,… Takođe, dešava im se da prevale put do našeg buvljaka samo da bi se prošetali i pojeli pljeskavice. Njih obožavaju, a nama je to prilika da im ponudimo naše gastronomske specijalitete. Jeste da su naši zakupci u jednom trenutku bili malo pesimističniji, ali i oni sada ponovo imaju više elana i energije da nastave onim tempom kojim su radili do sada, kaže Marina Čović, PR AD „Tržnica“.

A šta to ima u srpskim proizvodima? Da li ukus, koji prija nepcima stranih kupaca dodatno zaslađuje i „srpska“ cena? Tu dilemu prebacili smo preko šarenih tezgi prodavaca i na trenutak ih odvojili od kupaca.

Više od pedeset odsto naših kupaca su kupci iz Mađarske. Sa naših tezgi kupuju štošta, jer je naše kvalitetnije od njihovog. S tim što ipak mislim da je glavni faktor cena, budući da smo daleko povoljniji nego njihove pijace, tačnije od svih onih u Evropskoj uniji. Moram da dodam i da smo mi spremni na cenkanje i šalu, a to mnogo vole, objašnjava nam Boro Brešćanski, prodavac na zelenom delu buvljaka koji ima bogatu ponudu voća, povrća, đakonija u teglicama,…

Ono što je pomalo paradoksalno je činjenica da se lokalni prodavci gotovom prehrambenom robom najčešće snabdevaju u obližnjem marketu, tik što se pređe mađarska granica, kao i to da se na našim tezgama mogu naći i artikli iz Kine, Turske, Rumunije, Bugarske, ali i Nemačke, Austrije, i gotovo svih evropskih zemalja, doduše tu je uglavnom reč o tekstilnoj robi. Ali i nju vole, kupci iz komšiluka, naročito pred smenu godišnjih doba.

Dakle, cene pojedinih namirnica su znatno jeftinije u Mađarskoj u odnosu na Srbiju, te se pojedincu isplati da ode, kupi i pokrije troškove puta, te istu ovde možda i preprodaje. Takođe, kod komšija se po nižim cenama nabavljaju i tehnički uređaji.  Dakle zaljučak bi bio da svaka roba ima svog kupca, ali i da je, po svemu sudeći, subotički buvljak mesto gde su domaći proizvodi jeftiniji, prodavci šaljivdžije, a ajvar – najbolji.