U MZ Šupljak održan Festival belog luka

Legenda kaže da žena koja pristane da je okite vencem belog luka, ta veštica nije. To je samo jedno od narodnog verovanja koje nas vezuje za ovu začinsku biljku, a ima ih pregršt. Stoga smo se uputili u Šupljak, gde u slavu belog luka tradicionalno prave veliku svečanost, da ispitamo ima li istine u vekovnim predanjima.

Služi za rasterivanje nadrealnih sablasnih prikaza i utvara, njime se pretilo ženama sumnjivog ponašanja, a kažu i da leči sve boljke i štiti imunitet. Gospodo draga – beli luk. Za vreme raznih epidemija tifusa, kolere, kuga, dizenterije, gripa i uopšte kad god se javljao velik pomor naroda od zaraznih bolesti, uvek je kao preventivno sredstvo preporučivan i svakodnevno upotrebljavan, pre svega, beli luk. Od vajkada se o njegovim moćima diskutuje i teoretiše, i to na svakom parčetu zemaljske kugle, pa je u njega utkano nepokolebljivo poverenje svih naroda i narodnosti.

Imam dobrog prijatelja koji živi u okolini Šupljaka. Došao sam danas na Festival belog luka i ne mogu da verujem da ovako nešto postoji, prvi put to vidim u životu. Mi u Japanu nemamo ovakav festival. Srpska kuhinja je veoma zdrava jer koristite hranu iz vaših bašta, naročito što u nju dodajete beli luk koji je blagotvoran, rekao je uzbuđeno Tengio Okura, posetilac Festivala koji je na obalu Ludaškog jezera doputovao čak iz Japana i razigranim pogledom posmatrao štandove, veselje i manifestaciju kakvu do sada video nije.

Da je „belo zlato“ kako se u narodu naziva beli luk, blagotvoran tvrdi i domaće stanovništvo, tačnije jedna gospođa koju smo zatekli kako pazari i puni kese glavicama luka.

Sigurno da je dobar. Redovno ga trošimo, kao hranu i začin, ali i pravim neki lek od njega. Pomešam beli luk i limun. Da li je to zaista lek, ili nije, ne znam tako su nas učili da beli luk štiti i poboljšava zdravlje. Svugde piše da je dobar, tvrdi stanovnica Šupljaka.

Sam sever Vojvodine od vajkada je prepoznatljiv po uzgoju ove biljke, te se tim zanatom bavi veliki broj porodica, a kada se pomene Šupljak, odmah vas seoska radinost asocira na ovaj začin. Kako pričaju iz tamošnje Mesne zajednice, mnoga domaćinstva su u godinama za nama odustala od proizvodnje belog luka, jer su veoma razočarana, budući da je strani beli luk preuzeo promet i kupci mogu da ga kupe po nižoj ceni, a domaći ostaje da truli po košarama, viseći na tavanima,… Bilo kako bilo, domaće je domaće i ono je po svom sastavu nezamenljivo, izričiti su.

Beli luk sa Šupljaka ima ukus i energiju kada se doda u hranu, pa morate razmisliti o tome da li da kupite jeftiniji. Jer „jeftino meso daje bledu čorbu, što isto važi i za beli luk. Ovaj naš je lep, ukusan, nije kineski. Naš beli luk ima i ukus i miris, a kada ga neko stavi u kuvanje ili neki drugi proizvod onda se oseti da je pravi domaći.“ – pravi krucijalnu razliku Norbert Enge, potpredsednik MZ Šupljak, objašnjavajući nam o viševekovnoj ratarskoj tradiciji

A šta je tajna u luku iz Šupljaka? – saznali smo od proizvođača koji se trude da u svakoj reči odaju priznanje onome od čega pretežno žive i prehranjuju svoje najmilije.

Tajna je u zemljištu, u humusu. U Kini je zemljište takvo kakvo jeste, a plus što ga peru sa hlorom da dobije belu boju, pa takav luk neće da pocrni ni za dve godine. Ovaj naš je drugačiji. Proizvodnja luka podrazumeva dosta ručnog rada. Čenovi se moraju rastaviti, pa zabosti u zemlju, posaditi. Ručna sadnja je najbolja, sa mašinskim radom, luk je mašinski a ne domaći. Posle iznicanja se ručno skuplja, zaveže, odloži, osuši, pa se čisti i plete. Znači tajna je u zemlji i rukama. Cena belog luka na tržištu ove godine je nikakva. Mi koji prodajemo na pijaci još nekako zaradimo, proizvodimo onoliko koliko možemo prodati za sezonu, ali ko na veliko prodaje taj je u velikom gubitku. Prošle godine je cena na veliko bila 150 do 220 dinara, a ove godine 60, plafon 80 dinara za kilogram. Ne možeš ni radnike, za jedno jutro, isplatiti valjano. Tržište je sito, plus što se uvozi iz inostranstva, a subvencije za nas su nedovoljne, ističe Jožef Čemere, proizvođač belog luka iz Šupljaka.

Šupljak, već dve decenije unazad organizuje Festival belog luka i to u okviru proslave Dana sela. Ovogodišnja manifestacija je tradicionalno počela misom zahvalnicom u seoskoj Rimokatoličkoj crkvi Svete Katarine, a potom je nastavljena vašarom belog luka na pijaci. Možda jedini u svetu, Šupljačani su na fešti prikazali vence vešto upletenog belog luka, kitili su se posetioci iz Subotice, okolnih mesta i susedne Mađarske tim „havajskim“ vencima, a ujedno je to bila i prilika za sve proizvođače da u jednoj neformalnoj atmosferi privuku kupce, ali i potencijalne partnere, saborce u teškim vremenima za uzgoj ove stare kulturne biljke. Kao i ranijih godina deca su se nadmetala u brzom očiščenju glavica, dok su stariji mogli da se okušaju i u brzom jedenju belog luka.

Ove godine je nagradu za najlepšu pletenicu od belog luka dobila Slavica Gilice iz Kelebije, dok je Mariji Mesaroš sa Šupljaka uručena nagrada za najlepšu tezgu sa belim lukom.

Koliko je domaći ili konkretno šupljački beli luk delotvoran u odbrani protiv nadnaravnih sila nismo uspeli da saznamo, ali smo se njime „okitili“. Za svaki slučaj.

Beli luk sadrži oko 400 aktivnih sastojaka, a bogat je vitaminima i mineralima kao što su adenozin, alicin, aminokiseline, biljna vlakna, biljne masti, vitamin A, vitamin B1 i B2, vitamin C, gvožđe, enzimi, eterična ulja, jod, kalijum, kalcijum, selen, sumpor i fosfor.

Još od starog Egipta, beli luk se u mnogim kulturama smatrao biljkom čistoće i korišćen je za odbijanje zla i bolesti. Južnoslovenska narodna verovanja smatrala su beli luk moćnim zaštitnikom od demona, vukodlaka i vampira. Da bi se oterali vampiri, beli luk se mogao nositi, okačiti na prozore ili trljati po dimnjacima i ključaonicama. Mnoga područja istočne Azije su takođe imala verovanja da će trljanje belog luka po telu držati vampire na odstojanju.

Turska legenda ima objašnjenje zašto beli i crni luk imaju tako snažan miris:

Kada je đavo, šejtan, izbačen iz raja, na mestu na kome je njegovo desno stopalo dodirnulo zemlju iznikao je crni luk a gde je dodirnuo levim stopalom, beli luk.