Iskorenimo zajedno nejednakost, siromaštvo i nasilje
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 2007. godine proglasila i usvojila 20. februar za Međunarodni dan socijalne pravde, međutim prvi put je obeležen 20.februara 2009.godine. Ovaj datum se obeležava sa ciljem da podstakne napore međunarodne zajednice da iskoreni siromaštvo, promoviše punu zaposlenost i dostojanstven rad, rodnu ravnopravnost i pristup socijalnom blagostanju i pravdi za sve. Takođe, ovo je dan kada je jedinstvena prilika da se društvo podseti da je ona moguća jedino ako zajedno radimo na iskorenjivanju rodne nejednakosti, siromaštvu i nasilju.
Borba za socijalnu pravdu je u osnovi globalne misije Ujedinjenih nacija da promovišu razvoj i ljudsko dostojanstvo. Usvajanjem Deklaracije o socijalnoj pravdi za pravičnu globalizaciju 2008.godine pokazan je jedan od primera posvećenosti Ujedinjenih nacija ovoj težnji. Deklaracija se odnosi na obezbeđivanje ishoda za sve putem zapošljavanja, socijalne zaštite, socijalnog dijaloga i osnovnih prava na rad.
Socijalna pravda je osnovni princip koji se zasniva na principima poštenja, jednakosti, poštovanja različitosti i primene ljudskih prava u svim segmentima života i uspešnoj koezistenciji među narodima. Ovaj princip se uvažava prilikom promovisanja rodne ravnopravnosti, prava migranata, kao i radnih mesta. Socijalna pravda se unapređuje kroz uklanjanje prepreka sa kojima se ljudi suočavaju zbog svog pola, godina života, rase, etničke pripadnosti, religije, kulture ili invaliditeta. Brojni su pokazatelji koji predstavljaju rizike za socijalnu isključenost, a najvažniji od njih su:
Materijalna ugroženost
Status u društvu
Bolest
Invalidnost
Pripadnost određenom polu
Etničke i verske pripadnosti i dr.
Ovi rizici pojedinaca ili grupe stanovništva udaljavaju od mogućnosti za zaposlenje, ostvarivanje prihoda i mogućnosti obrazovanja, kao i od uključivanja i učešća u društvenim tokovima i aktivnostima u zajednici.
Siromašni se često sreću sa osuđujućim stavovima, osobe sa invaliditetom sa fizičkim barijerama, osobe sa mentalnim smetnjama sa odbacivanjem. Takođe, brojni su pokazatelji da se društvo i zajednica sreću sa velikim problemom trgovine ljudima, najviše decom i ženama, kao posledica socijalne ugroženosti, koji su bili primorani da pružaju seksualne usluge, primoravani na prosjačenje, na vršenje krivičnih dela, kao i druge oblike iskorišćavanja.
Prema statističkim podacima, oko 75% žrtava su imale prethodno iskustvo nasilja, 50% od njih su deca, prosečnog uzrasta od 14 godina, što govori o tome da nisu razvijeni specifični programi za prevenciju nasilja i trgovinu ljudima. Grupacije koje su ranjive su najčešće osobe koje su doživele nasilje u porodici, koje žive u siromaštvu, koje su doživele bilo koji vid diskriminacije, nezaposlena lica, kao i lica koja su isključena iz obrazovnog sistema i lišena osnovnih prava. Institucionalni mehanizmi u Republici Srbiji čine da žrtve budu uključene u društvo, da ne budu ranjive i podložne ponovnom riziku viktimizacije, te se na ovaj način pomaže i da porodice žrtava ne budu ugrožene i da se preživljene traume ne odražavaju negativno i na njihovu decu, jer bi to proizvodilo šire posledice po društvo i doprinosilo bi porastu siromaštva, socijalne distance i nasilja.
Ljudsko dostojanstvo, porodična stabilnost i socijalni mir, uz razvoj jake srednje klase, ciljevi su kojima je neophodno težiti. Kao društvo moramo ozbiljno da se zabrinemo zbog rastuće socijalne nejednakosti među ljudima, jer su siromaštvo građana Srbije i nezaposlenost, pogotovo među mladima, vidljivi na svakom koraku i predstavljaju ozbiljan problem sa kojim se suočavamo.
Ako je čovek osuđen da živi u siromaštvu i bez zaposlenja – to je povreda njegovih osnovnih ljudskih prava. Socijalna pravda ogleda se i kroz dijalog. U situaciji kada se ukidaju sredstva za mnoge usluge za decu, mlade, stare, kada se smanjuju prava iz socijalne i zdravstvene zaštite, kada u budžetskim sredstvima sve manje mesta ima za najsiromašnije, sve ukazuje na to da u budućnosti, bez podrške, partnerstva, saradnje svih članova u zajednici neće biti moguće dosezanje društva koje se temelji na vrednostima koje čine – solidarnost, pravednost, sloboda i jednakost.
Možemo slobodno reći, da se u protekloj deceniji dosta radilo na kreiranju sistema kao podrške za žrtve trgovine ljudima kako u našoj zemlji, tako i u svetu, ali da je neophodno da se sve institucije zajedno uključe i pruže podršku, jer na taj način ćemo postići suštinski pomak u ovoj oblasti, ističe u svom saopštenju Pokrajinski zaštitnik građana -ombudsman.
