Da li suđenja dugo traju?

U Osnovnom sudu je u utorak, 25. oktobra na Evropski dan pravde održan skup “Da li suđenja dugo traju”, u okviru projekta “Otvorena vrata pravosuđa” koji sprovodi civilna organizacija “Partneri Srbija”. Bila je to prilika da se na jednom mestu susretnu sudije, tužioci, advokati, ali i građani.

Ovaj projekat ima za cilj da približi građane i pravosuđe, da pokuša da pojasni građanima na koji način pravosuđe funkcioniše i koja su to prava građana u komunikaciji i kontaktima sa pravosudnim organima, istakla je Ana Toskin Cvetinović, izvršna direktorka organizacije “Partneri Srbija” i dodala da je specifičnost ovog projekta u tome što je jedan od retkih gde je pravosuđe otvorilo svoja vrata i kroz koji ostvaruje komunikaciju sa građanima i civilnim sektorom.

“Kao što znate Srbija je jedna od zemalja zbog koje je više stotina postupaka vođeno pred Evropskim sudom za ljudska prava upravo zbog dugog trajanja postupka. Mi sada imamo i zakonom garantovano pravo na suđenje u razumnom roku i mislili smo da je značajno da se građanima predstave neke objektivne, propisne i zakonske okolnosti koje utiču na trajanje suđenja, ali i da razgovaramo o tome koja su njihova prava, kada oni smatraju da njihov postupak konkretno traje duže nego što oni smatraju da bi trebalo”.

Livija Panić Miletić, osnovni javni tužilac u Subotici, kaže da je ova tema definitivno zaslužila javnu demistifikaciju, a imajući u vidu da je čitav radni vek zaposlena u tužilaštvu, smatra da sudski procesi ne traju dugo, jer svaki slučaj ili krivično delo je priča za sebe, ali da je vrlo važno da se javno i otvoreno kaže šta je to što se dešava u jednom postupku, iz razloga što građani kada doživljavaju sudski postupak, oni doživljavaju samo tužioce i sudije, a ne znaju kompletnu organizaciju i veliki broj drugih lica koji takođe učestvuju u radu pravosudnih organa i čiji je rad bitan za jedan predmet, a koji nekada iz objektivnih ili subjektivnih razloga takođe usporavaju tok postupka.

“Breme odgovornosti se svaljuje na pravosuđe u celini. Obično najčešća pritužba naših građana su krivična dela u kojima su oni oštećeni, u smislu da su ugroženi njihovo telo ili život ili člana njihove porodice. Tu su emocije neminovne i zaista ljudi budu ljuti zašto jedan postupak nije okončan, zašto jedna saobraćajna nezgoda nije privedena kraju i to je dobro da im sada objasnimo kako ide tok postupka i koliko nas učestvuje u istom, pa da se onda stvarno zapitamo da li je to dugo ili ne, bez ikakve namere da glorifikujem rad tužilaštva. Sigurno je da ima predmeta koji traju duže ili kraće, ali generalno kada je Subotica u pitanju mislim da suđenja ne traju predugo. Kad su u pitanju krivična dela koja za krajnji ishod imaju smrtne posledice, iz poštovanja prema žrtvama stvarno se maksimalno trudimo da to brzo uradimo i da u takvim situacijama ne dozvolimo sebi “iskakanje iz šina”, baš zato što nam je jasno da je oštećena porodica preminulog zaista u jednom emotivnom grču i da mi sa aspekta pravosudnih organa ne produžavamo njihovu agoniju”.

Daniel Kovač, sudija Osnovnog suda u Subotici, napominje da svaki predmet predstavlja jedan ljudski događaj ili životnu situaciju i kao što se neke situacije rešavaju lakše ili teže, to se dešava i u sudskom predmetu.

“Sudski predmeti nisu samo statistički podaci i brojevi, nego su ljudske sudbine i događaji i mi nastojimo da svaki rešimo što brže i na što adekvatniji način. Sve zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, pre svega zavisi od broja učesnika, da li ima jedan ili više tuženih, da li je potrebno sprovesti jedan dokazni predlog ili više, da li je potrebno odrediti veštačenje ili ne. Sud se susreće i sa drugim problemima kao što je veliki broj predmeta u radu po sudiji”.

Tokom prošle godine Osnovni sud u Subotici je zaprimio preko 6.200 predmeta u građanskoj materiji, što znači da je po jednom sudiji u radu bilo preko 600 predmeta, a to je isto toliko životnih događaja koje treba rešiti. Mi imamo razumevanja da je građanima njihov problem najveći, ali se trudimo da jednako tretiramo sve

Daniel Kovač dodaje da pojedini predmeti uživaju prioritet u radu zbog hitnosti postupka,  međutim postoji i niz drugih faktora. “Kada na primer jedan sudija započne postupanje u predmetu, pa usled preraspodele, ukoliko taj sudija napreduje u sud višeg ranga ili ode u penziju, predmet se prebacuje u rad nekom novom sudiji, koji opet mora da se upozna sa predmetom. Takođe imamo i žalbeni postupak, gde kada se donese prvostepena presuda, predmet po žalbi odlazi na Viši ili Apelacioni sud koji može da je potvrdi ili preinači. Postoji niz faktora, kao što je i opstrukcija stranaka kojoj je cilj da postupak traje što duže, u smislu pružanja lekarskih uverenja koja nisu u konkretnom životnom događaju bili neophodni da bi došlo do odlaganja, ali mi zbog toga moramo da odložimo na primer jednu glavnu raspravu. Ne možemo sve predmete odjednom završiti, iako je to naš cilj, a naš cilj je takođe da budemo transparentni i velika većina sudija zajedno radi na tome, da sve građane stavimo u jedan položaj što je i naša osnovna funkcija”, naglasio je Kovačić.

Joža Laslo, advokat i potpredsednik Advokatske komore Vojvodine, smatra da postoji jedno opšte javno mišljenje da sva suđenja traju predugo, ali to u pravom smislu te reči nije baš tačno, jer su se pojavile dobre mere koje su skratile određene vrste postupaka. “U prvom redu mislim na krivične postupke, a sa druge strane ima nekoliko loših vesti po ovom pitanju. U procesne zakone su ugrađena rešenja koja dovode do odugovlačenja postupaka, čemu doprinosi i ponašanje stranaka, a na kraju krajeva i u Sudu rade ljudi i oni ponekad doprinose tome. Mislim da ima prostora da se radi na skraćivanju rokova, ja u prvom redu ističem problematiku drugostepenih sudova, gde su naše kolege sudije pretrpane poslovima i zbog toga bih rekao da najduže odugovlačanje sa rešavanjem predmeta je prisutno u apelacionim sudovima, a da ne pričam o upravnom suđenju. Ja ovo doživljavam ne kao ličnu boljku ili doprinos naših kolega sudija, nego je ovo jedan sistemski problem, gde se vidi da nema dovoljno stručnog kadra koji bi odrađivao ovaj ogroman priliv predmeta”, dodao je Laslo.

Skup “Otvorena vrata pravosuđa” održan je po 110. put i do sada su ovakvi i slični projekti realizovani u preko 60 sudskih uprava širom Srbije, a Subotica je grad u kojem se o ovoj temi pričalo po prvi put.