dr Goran Mavrak: “Dobar lekar i dijagnostika su pravi put do začeća”

Sve veći broj mladih muškaraca i žena se u poslednje vreme sve češće susreće sa problemom neplodnosti i steriliteta, koji sprečavaju začeće i ostvarivanje trudnoće. Brz tempo života, stres, neadekvatna ishrana i brojni drugi brojni faktori, smatraju se uzročnicima ovog sve učestalijeg problema, međutim i kada određeno vreme ne dolazi do željene trudnoće to ne znači da do nje nikada neće doći, kaže za sajt Subotica danas dr Goran Mavrak, ginekolog – akušer. Mladim parovima savetuje da ne očajavaju, nego da prvo urade pregled kod lekara u kojeg imaju veliko poverenje, koji će svojom stručnošću pomoći da se ostvare u ulozi roditelja.

Prema rečima dr Mavraka, neplodnost može biti primarna i sekundarna, a definiše se prema tome da iz nekog razloga ne može doći do začeća, odnosno oplodnje jajne ćelije, a samim tim ni do razvoja ploda. Naglašava da se neplodnost deli na muški i ženski sterilitet, gde kod muškaraca to može da izazove niz razloga, od nezrelosti spermatozoida, nedovoljno dobrog genetskog potencijala, loše pokretljivosti spermatozoida koja je nastala zbog infekcija, a na kraju krajeva i tumora koji su sve češći kod mladih muškaraca, dok se kod žena to definiše kao situacija gde jajna ćelija ne može da se nađe u pravo vreme na pravom mestu, zato što ili nije dovoljno zrela, pa nije došlo do ovulacije, ili do iste uopšte ne dolazi, što se sreće kod nekih stanja i oboljenja.

“Možemo pričati i o tome da je zbog nekih infekcija došlo do zapušenosti jajovoda ili smanjene pokretljivosti tzv. trepljika koje uvlače tu jajnu ćeliju u jajovod, pa sve do nekih problema sa samom matericom koja je strukturno, urođeno ili naknadno izmenjena zbog mioma, polipa, prethodnih kiretaža ili bilo kakvih intervencija, a na kraju postoji i taj faktor grlića materice, gde zbog nekih infekcija, ranica, prisustva povećanih žlezda dolazi do otežanog prolaza spermatozoida prema materici, a samim tim i prema jajovodima, što dovodi do težeg pronalaženja jajne ćelije”.

dr Mavrak ističe da se u gotovo svakodnevnom radu susreće sa pacijentkinjama koje imaju problem sa štitnom žledzom koja može direktno uticati na ovulaciju, a takođe tu je prisutan i sindrom policističnih jajnika koji je izazvan insulinskom rezistencijom, ili problemima sa štitnom žlezdom koja je ne dovodi do ovulacije, odnosno formiranja zdrave jajne ćelije, što povećava broj slučajeva žena koje ne mogu da ostanu trudne. “Pre 10 ili 15 godina su žene dolazile na pregled zato što im je izostala menstruacija i uglavnom su me pitale: “Da nisam trudna?”, a sada je potpuno druga priča, sada žene dolaze sa pitanjem: “Da li uopšte mogu ostati trudna?”, tako da nažalost zbog stresa, nervoze, povećanog životnog tempa, nepravilne ishrane, veliki broj žena ima problem sa tim da nema ovulaciju i samim tim dolazi do otežane oplodnje. Ne može se ni za jednu ženu reći da ne može da ostane trudna, takva priča ne postoji, ali smanjena mogućnost oplodnje je sigurno nešto što je u današnjoj populaciji žena i muškaraca jako izraženo”.

Kada izvesno vreme ne dolazi do željene trudnoće, prvo se pristupa klasičnom ginekološkom pregledu, gde se uočavaju pre svega strukturne anomalije koji bi mogle da budu odgovorne za izostanak iste, objašnjava naš sagovornik. “Tokom ultrazvučnog pregleda vidi se da li su materica i jajnici pravilni, da li se jajovodi vide. Niko ne može na osnovu jednog ultrazvučnog pregleda reći da žena ima recimo policistične jajnike, što se relativno često može čuti da je strah kod žena, što nije tačno, jer da bi se utvrdilo da su jajnici policistični potrebno je serijski da se odrade pregledi kroz koje se tokom nekoliko meseci prati da li se kod žene javlja ovulacija i da li dolazi do sazrevanja jajne ćelije, a nakon tog prvog pregleda, na osnovu anamneze i dosadašnjih pregleda dajemo smernice za eventualna ispitivanja hormona, opšteg metabolizma, spermograma kod muškaraca i onda imamo neke smernice za dalji rad. Ukoliko žena kaže da na primer već šest meseci pokušava sa suprugom da ostane trudna, odmah se vidi da je ta žena pod stresom i dosta često jedna opuštajuća atmosfera i utvrđivanja da je žena zdrava dovode do trudnoće, jer ta napestost koja se stvara oko toga zašto ne dolazi do začeća, samo dalje prouzrokuje stres koji blokira ovulaciju”.

Naš sagovornik napominje da to što žena trenutno nema ovulaciju, ne znači da ne može da ostane trudna, a glavni ograničavajući faktor za spontanu oplodnju su strukturne greške, odnosno problemi i bolesti kod ženskih reproduktivnih organa. “Ako je to neprolaznost jajovoda iz ko zna kojih razloga, poput polipa mioma, bakterija i virusa koji se kroz život mogu pojaviti maltene i neprimetno, onda dolazimo do pretpostavke da do spontane oplodnje ne može doći, ali ni tada nije sve gotovo. Ako odete kod doktora i on kaže da treba napraviti Histerosalpingografiju (HCG), koja se u novije vreme može raditi i preko ulzrazvuka, iako se preporučuje klasičan zahvat, kada se to utvrdi nije ni ovde sve gotovo, može se napraviti neki hirurški zahvat, ali se u poslednje vreme sve više ide na to da se preskoče te traumatične metode, pogotovo zbog godina pacijentkinje, jer ako je žena 25 godina, mi imamo vremena da se bavimo njom, ali ako žena u 38 godini želi da ostane trudna, a danas je sve više takvih slučajeva, onda nemamo mnogo vremena da rešavamo probleme. Takve žene upućuju se na vantelesnu oplodnju što više nije toliki bauk i veliki broj žena to prihvata kao savršeno normalnu stvar”.

Nakon što se dijagnostikom utvrdi da li žena može ili ne može da ostane trudna, tada se u zavisnosti od klinike rade pretpostavke za pripremu eventualne vantelesne oplodnje. Prvo sledi komisijski pristup koja ima na raspolaganju svu dokumentaciju kako bi se opravdalo uvođenje u proces vantelesne oplodnje, tako što komisija daje zeleno svetlo, nakon čega pacijenti odlaze na kliniku na dogovor. “Svaka od klinika na osnovu samog pacijenta ima pretpostavku šta treba raditi, tako da nije slučaj da žena ode na kliniku gde se od nje zahtevaju dodatni pregledi, a ukoliko se definiše problem, svaka pacijentkinja ima individualnu terapiju koja podrazumeva pripremu za uzimanje jajnih ćelija, što znači uzimanje određene hormonske terapije, gde se uz pomoć embriologa i drugih procedura vrši priprema za uzimanje jajnih ćelija”, kaže dr Mavrak.

Naš sagovornik savetuje mladim parovima da ukoliko ne dolazi do željene trudnoće, to ne prihvataju kao nešto nerešivo, već da se opuste i da ukoliko posumnjaju na problem prvenstveno obave preglede. “Savetujem im da imaju pre svega svog doktora kojem maksimalno veruju i da budu opušteni jer ako nije danas, biće sutra, da žene ne ispituju samostalno kada imaju ovulaciju, a ukoliko do trudnoće ne dolazi, lekar će sigurno pronaći način da se otklone neki nedostaci i da uz svu priču ne bude teško da se u čitav proces uključe i endokrinolozi, nutricionisti, psiholozi i svi oni koji su odgovorni da bi čovekov metabolizam lepo funkcionisao i da bi bilo sve kako treba”.