“Subotica je ostrvo kulture putovanja”

Za našeg sugrađanina Borisa Tota putovanja su način života. Raduje se svakom novom aranžmanu koji pažljivo smišlja, kako bi turistima predstavio sve lepote našeg podneblja, veruje u velike turističke potencijale Subotice i Palića i smatra da su utisci i sećanja sa putovanja jedino što vredi.

“Gotovo do kraja Gimnazije nisam mogao da se odlučim koji je to odgovarajući fakultet koji bih upisao. Voleo sam nastupe, geografiju, istoriju, filozofiju, sociologiju i psihologiju i ja mislim da je dragi Bog odlučio da u suštini studiram turizam, jer je ovo grana koja sve navedeno obuhvata. Na fakultetu smo imali značajan deo ekonomskih predmeta kako bi znali da upravljamo poslovanjem turističke agencije ili hotelima i to mi se dodatno dopalo. Ove godine obeležavam 10 godina rada u turizmu”, ponosno ističe. U detinjstvu je kaže jako malo putovao, a to se nastavilo sve do završetka studija. “U petom razredu, kada smo na časovima geografije počeli da se bavimo geologijom, nastankom zemlje, kontinentima, meni je to bilo fantastično i primamljivo. Gledati kartu sveta, maštati…oduvek sam bio veliki sanjar, voleo sam mnogo da maštam i ta mašta je ono što me vodi kroz ovaj posao, jer bez nje nikada ne bih mogao da budem inovativan i plasiram neki izlet, specijalizovanu turu kroz grad koja se razlikuje od svih ostalih, tako da me je mašta oduvek vodila kroz svet geografije, a tome se priključila istorija koju sam jako voleo”. Kada sam počeo da radim ovaj posao, počeo sam i da putujem mnogo, prvenstveno po Evropi i recimo Bliskom Istoku, Egiptu, Severnoj Africi…skoncentrisao sam se na evropski kontinent koji je svakako očaravajući i ima jako mnogo mesta koje treba posetiti, pogotovo zbog različite geografije, etniciteta, kulture. Evropa je sama po sebi prebogata i uvek neiscrpni izvor za upoznavanje”.

Priča o pokretanju turističke agencije postoji već deset godina, a ona se prošle godine zvanično i pokrenula. “Nakon fakulteta radio sam sporedne poslove, bio sam nezaposlen, međutim počeo sam da sarađujem sa crkvenim institucijama i udruženjima građana, da vodim grupe i da im pomažem u organizaciji. 2013. godine sam uskakao kao spoljni saradnik i kada je došao septembar te godine, jedno veče legao sa tim nekim mislima da ne znam kako dalje, jer ti neki projekti su se završili i ja ustvari sada nemam perspektivu. Meni se stalno u životu dešavaju čuda. Jedno od njih se dogodilo sledećeg jutra kada mi je zazvonio telefon. Usledio je poziv prethodnog poslodavca, koji je moj kontakt telefon dobio po preporuci sa fakulteta gde sam studirao, a tražio je saradnika za njegovu turističku agenciju. Ja sam tako ustvari počeo da radim na prethodnom radnom mestu, na kojem sam bio zaposlen kao rukovodilac oko 7 godina, međutim pandemija i neke druge okolnosti su rezultovale time da se i moje radno mesto izgubilo krajem 2020. godine, kada se ponovo nalazim u nekoj neizvesnoj situaciji. Bio je januar mesec 2021., kada sam opet doneo odluku da je ovo ono što ja volim, imam mnogo ljudi sa kojima sam putovao, ima još gomila mesta koja nisam otkrio…Doneo sam odluku da ja ipak otvorim svoju turističku agenciju u sred korone, neizvesnosti i svega toga i maja prošle godine se to i dogodilo. Od tada agencija kroči nekim putem velikog uspeha, do sada je realizovala veliki broj jednodnevnih izleta i pomogla je mnogima da odu na svoje željeno letovanje. Planiram da svoje putnike vodim na brojna mesta, to su pretežno manje ili više poznate lokacije za koje organizujem specijalizovane izlete”.

Pandemija Korona virusa sprečila je putovanja, a 2020. godine na Svetski dan turističkih vodiča Boris je sa svojom koleginicom Jelenom Stojisavljević osmislio poklon turističku turu za putnike agencije u kojoj je bio zaposlen. “To je bila drugačija tura, besplatna i kostimirana, koju sam unapredio krajem 2020. godine i to je bilo “Putovanje Hartmanovih kroz vreme”, koju smo vezali za priču Rafaela Hartmana i njegovu suprugu Terezu. To su bili subotički industrijalci i suvlasnici velike industrije prerade mesa “Hartman i Konen” od koje će mnogo decenija kasnije, nakon konfiskacije nastati “29. Novembar”, gde oni dobijaju zadatak da, putujući 120 godina u budućnost pričaju zaboravljene priče o Subotici i ako ispune zadatak u roku od dva sata, uspevaju da se vrate u svoje doba, odnosno u prekretnicu vekova. Po njih stiže jedan oldtajmer i oni zaista na vreme to i čine. Ta tura je još više unapređena pre godinu dana, nastavili smo priču o Hartmanovima, oni su imali, kako to istorija beleži jednog raskalašnog sina Josipa, koji je preuzeo očevu imovinu i koji je u nekom momentu svog života naglo preuzeo uzde u ruke i vodio vrlo uspešno tu firmu još dve decenije. Mi smo taj momenat njegove promene iskoristili tako što smo snimili kratak film crno – belom tehnikom, o tome kako se priča o njima nastavlja 20 godina kasnije i kako i majka koja je i sama putovala u budućnost i videla koliko će da se desi promena ustvari, šalje svog sina uz pomoć dobre vile u budućnost da se on promeni i uvidi prolaznost života. On kroz tu turu gde ga ja glumim ima zadatak da priča o objektima, o načinu života između dva svetska rata, o svojim kolegama industrijalcima, običnom građanskom staležu, o siromašnima, načinu obrazovanja…Tu ima jako komičnih detalja. Međutim, njemu dobra vila konstantno ukazuje na promene koje će uslediti i on i sam uviđa koliko će Subotica imati gubitaka i da oni ljudi o kojima on priča, u stvari da li će izgubiti život ili svoju imovinu i on se na kraju u potpunosti menja, tako da je ta tura drugačija jer ima neki emotivni i dramatičan momenat i ljudi su je obožavali. Planiram da je nastavim na jesen, reč je o trećem nastavku čiji sadržaj neću da otkrivam, mogu samo da kažem da se, kao što gledaoci znaju, Hartman na kraju druge ture vraća u prošlost, međutim desiće se neke nelagodnosti gde će konkurencija pokušati da preotme to imanje i zahvaljujući nekim činima kojima je on već putovao u budućnost, pokušaće da ga se reše tako što će ga ponovo pokušati vratiti u budućnost, međutim jedini način da se vrati je da ponovo priča zaboravljene priče i to će biti neke priče koje se do sada nisu čule. Naslov će glasiti “Hartman u subotičkom lavirintu simbola i povratak u prošlost”. Videćemo da li će uspeti u tome i kako će mu pomoći i neki duhovi iz subotičke prošlosti. Na taj način ćemo prikazati Ferenca Rajhla, Aleksandra Lifku i njegovu suprugu, gde će i drugi turistički vodiči koji će biti kostimirani dobiti ulogu. Tura će biti interaktivnija i publika će imati priliku da učestvuje”.

Osim toga, nedavno je snimio tri dokumentarne emisije koje nose naziv “Subotica sa Borisom”. Reč je o epizodama “Subotica grad kafana”, “Subotica grad inovacija” i “Subotica grad umetnika”. Filmovi su kratki, traju oko 20 minuta i dvojezični su. Kao vlasnik turističke agencije, preporučuje svima da posete Tursku, konkretno Istanbul jer je on kako ističe pogodan za naš region. “Istanbul je multietničan, spaja kulture baš kao i naše podneblje. Napoleon je jednom rekao; “ako bi svet imao jednu prestonicu, to bi tefinitivno bio pomenuti grad”, tada još Konstantinija, odnosno Konstantinopolj, grad koji je vrlo star, koji je bio prestonica rimskog carstva, kolevka hrišćanstva i islama i u kojem ćemo i danas čuti šarenilo jezika, kultura i etniciteta, grad prebogat nasleđima iz istorije kulture koji se razvija neverovatnim intenzitetom. Osim toga, Evropa je svakako interesantna i neiscrpna za otkrivanje. Ako bismo nešto malo drugačije, svakako je to zapad, recimo Francuska ili Skandinavske zemlje, Velika Britanija, ali naravno ako putujemo dalje, ono što bih svakako preporučio jeste Izrael, koji je vrlo interesantan. Čak i osoba koja nije religiozna u toj državi može da nađe izuzetno mnogo interesantnih lokacija, međutim ako je samo malo religiozna, onda će još više doživeti sve to na neki potpuno drugačiji način. Ako bismo da gledamo nešto što je apsolutno drugačije od nama uobičajenih destinacija onda je to svakako Azija. Dakle Vijetnam, Kambodža, Tajland, interesantno je otići u Afriku ako se ukaže prilika, Južna Amerika koja je recimo po mentalitetu nama vrlo bliska. Svet je zaista jedna velika enciklopedija, samo treba da je prelistamo”.

Iskustvo mu pokazuje da značajan broj Subotičana koji se odlučuju na neko putovanje,  najčešće odlaze na letovanje, a osim Grčke koja predstavlja “zlatni standard”, naši sugrađani  putuju i na neke druge destinacije. “Ako kažem hrvatsko primorje onda nisam rekao ništa novo, jer naša kultura je i dalje vrlo bliska i ostalim državama regiona, ali po pitanju izleta, Subotičani i dalje putuju na neke kraće izlete i bliže destinacije, a imamo i jedan deo publike koja se odlučuje i za razna druga putovanja. Ja sam vrlo ponosan na moje putnike jer će oni dati i nekoliko desetina evra za jednodnevni izlet, što nije sigurno da će dati putnici u drugim gradovima. Naš mentalitet je i dalje takav i srećom mislim da predstavljamo jedno ostrvo kulture putovanja. Dakle, nije im novac presudan jer ono iskustvo i uspomene koje će dobiti samim odlaskom na izlet nemaju cenu. Ja inače smatram, a i jeste tako, ništa ne nosimo sa sobom sa ovog sveta, osim onog što smo duhom izgradili, a značajan deo toga su i uspomene koje se stiču upravo na putovanjima. Subotica ima jako veliki kapacitet u razvijanju turizma. Mi vidimo da se intenzivno radi na očuvanju onoga što imamo”.

Upitan šta za njega znače putovanja, Boris Tot kaže: “Putovanja za mene znače širenje krila i let kroz slobodu koju imam u ovom poslu. Organizacija izleta i odlazak na one destinacije koje ja želim, dakle ja uvek kažem mojim putnicima u autobusu “Sada idete gde ja želim da idem” i sreća pa me oni prate, jer je to uvek nešto novo. Rad iz ljubavi, rad sa ljudima, tu ima i mnogo stresa i mnogo organizacije u pozadini i svi mi moramo da budemo nastrojeni tom poslu koji obavljamo , a mislim da je to negde i poruka za mlade, da će zaista srećni ići na svoje radno mesto čak i uz nevolje i stres, samo onda ako rade ono što vole”.