SSP: Slučaj zlostavljanja na radu u Gerontološkom centru

Danas je u prostorijama Gradskog odbora Stranke slobode i pravde u Subotici održana konferencija za novinare, na kojoj je predstavljen slučaj zaposlene u Gerontološkom centru u Subotici Ranke Kašiković Davčik, koja je od strane direktorice Brankice Tešanović bila izložena mobingu, odnosno grubom zlostavljanju na radu.

Ona je Gerontološkom centru u zaposlena od 2012. godine na radnom mestu pravnog saradnika, a problemi sa njenim poslom započeli su u novembru 2021. godine, kada je putem SMS poruka dobila poziv da 13. novembra ode na obeležavanje 13 godina od osnivanja Srpske napredne stranke u Beogradskoj areni, kada je inače, u sred pojave soja omikron kovida 19, na tom skupu iz čitave Srbije autobusima dovedeno oko 15 hiljada građana, članova ove stranke u manjem broju, a najčešće su to bili zaposleni u različitim državnim, javnim i javno komunalnim preduzećima, što slučaj Ranke Kašiković Davčik direktno i nedvosmisleno ukazuje na tu činjenicu. “Za građane Srbije to nije inače neka tajna, zapravo opšte je poznato da režim odnosno SNS isključivo na ovaj način prikuplja navodne simpatije i faktički lažno sebe predstavlja strankom koja ima veliki broj članova i simpatizera i navodnu ogromnu podršku među građanima Srbije. Ova optička varka podupreta medijsko propagandnim ispiranjem mozgova građana Srbije, danas je u Subotici razbijena i razotkrivena upravo slučajem Ranke Kašiković Davčik”, istaknuto je na današnjoj konferenciji za medije. 

U SMS prepisci je između ostalog navedeno da, ukoliko ona nije u mogućnosti da ide, u tom slučaju „mora naći zamenu“. Odbila je odlazak na pomenuti skup i već od narednog dana bila je izložena svakodnevnom mobingu i zlostavljanju na radu od strane direktorice koje se ogledalo u dodeljivanju dodatnih poslova, koji po sistematizaciji nisu u njenom opisu posla, a ni delokrugu rada. Takođe, bilo joj je zabranjeo usavršavanje i prisustvovanje obukama i seminarima, a dešavalo se, kako je Ranka navela, namerno izopštavanje sa bitnih sastanaka iz radnog kolektiva i uskraćivanje važnih informacija koje bi dovele do kršenja zakona i povrede radnih obaveza.

Ranka je bila izložena čestom šikaniranju, namernom izazivanju konflikata, a sve to sa konačnim ciljem da usled ogromnog stresa i preopterećenosti na radu podlegne konstantnim pritiscima i na taj način podnese otkaz ugovora o radu ili da eventualno bude dovedena u situaciju povrede radnih obaveza, nakon kojih bi joj usledio otkaz, što je direktorica Gerontološkog centra u jednom navratu i pokušala, dostavljajući joj poziv za izjašnjenje o nepoštovanju radne discipline, koji prema rečima ove hrabre mlade žene, nije bio osnovan.

Ovakvim bahatim ponašanjem pretpostavljene, Ranki je upućena direktna „kazna” za neposlušnost zbog odbijanja da prisustvuje političkom skupu, koji nema veze sa njenim radnim mestom niti poslovima koje obavlja. Od nje se tražilo da u svoje slobodno vreme izvršava političke obaveze pretpostavljenih i ovakvim postupanjem stvaren je stalni pritisak i strah od otkaza ukoliko bude napravila i najmanju grešku. Zbog svega ovoga Ranka je bila sama prinuđena da radi za vreme godišnjeg odmora, državnih praznika i sve češće je bila praktično prisiljena da ostaje na radnom mestu prekovremeno kako bi uspela da izvrši sve nametnute radne zadatke i pored toga što je majka dva maloletna deteta.

Iz krajnjeg očaja u više navrata se obraćala direktorici Brankici Tešanović sa molbama da je rastereti dodatnog posla koji nije prioritetan, a ni u njenom opisu posla i upozoravala je da će takvim ophođenjem prema njoj dovesti u pitanje isplatu zarade zaposlenih u ovoj ustanovi, ukazujući na  preopterećenost, ali nažalost bezuspešno, jer na mnogobrojne mejlove nikada nije dobila odgovor. Direktorica Brankica Tešanović je namerno i svesno dovela u pitanje isplatu zarade za sve zaposlene, jer je interes kolektiva podredila svojoj nameri da nastavi sa zlostavljanjem i bahatim ponašenjem, a sve u cilju da Ranka dobije ili sama dà otkaz.

Uzimajući u obzir sve navedeno, Ranka je ipak na neki način podlegla pritisku i prevelikom stresu kojem je bila izložena i zatražila je adekvatnu lekarsku pomoć psihijatra. Otvoreno joj je bolovanje i određena medikamentna terapija, a zbog navedenog bahatog ponašanja direktorice, pretrpela je veliku duševnu bol, povređeno joj je dostojanstvo, ugled i čast, što je prouzrokovalo depresiju, disfunkcionalnost u porodičnom okruženju i osećaj sramote, kao i intezivni strah od otkaza koji nije prouzrokovan njenim nesavesnim radom jer za 10 godina rada nije imala nijednu povredu radne obaveze. Savesno, odgovorno i pedantno obavljala je svoj posao, ali je zbog bahatosti direktorice dovedena pred otkaz samo iz razloga što nije podržala njene političke poduhvate.

Kako bi zaštitila sebe, svoja prava i dosadašnji stečen ugled, Ranka Kašiković Davčik je odlučila da  11. marta Višem sudu u Subotici podnese tužbu protiv Gerontološkog centra Subotica i direktorice Brankice Tešanović zbog zlostavljanja na radu. Svoj slučaj je odlučila da iznese u javnost kako bi između ostalog pružila i podršku mnogobrojnim zaposlenima u javnim ustanovama i preduzećima koji trpe i ćute iz prevelikog straha zbog lične i egzistencije svojih porodica, u nadi da će se njihova agonija završiti nakon predstojećih izbora 3. aprila.

Na kraju konferencije za novinare, Ranka je naglasila da se direktorica Brankica Tešanović, kao i ostali rukovodioci javnih preduzeća, ponašaju kao da je to njihova privatna svojina, a ne zajednička, jer se te ustanove i javna preduzeća finansiraju od naših ličnih doprinosa i poreza. Dakle, to nije njihova dedovina nego javna i državna imovina, zaključila je Ranka Kašiković Davčik.