Fizička aktivnost treba da nam bude kao voda i hrana

Ljubomir Stankić, dipl. spec. korektivne gimnastike, osnivač Akademije „Korak“na samom početku našeg razgovora ističe da fizička aktivnost treba da nam bude kao voda i hrana. Aktivnost između sna i jave , spavanja i buđenja, odnosno da treba biti osnova i početak svakog dana.

Fizička aktivnost nam daje stabilnost i samosvesnost kako bismo mogli da istrajemo i kvalitetno zavšimo dan. Ključna stvar je da dnevno izdvojimo 15 minuta za vežbe istezanja kako bi pokrenuli mišiće, zglobove i ligamente,  kako bi probudili organizam jednako kao što to čine mačka ili pas, koji kada ustanu uvek se protegnu. To je stvar potrebe, mi se u pokretu rađamo a on je suština dobrog funkcionisanja. Ne mislim ja na formu gde mladi momci i devojke odlaze u teretanu kako bi napravili istu koja je po njima lepa nego o svesti da je to nešto što bi trebalo da bude sastavni deo života kako bi omogućili da imamo kontinuitet dobrog, zdravog i plodonosnog života, da budemo sami zadovoljni sobom, da imamo stav tela, glave, intelekta i srca prema određenim stvarima, što dobijamo samopouzdanjem koji jednim delom dolazi i od rezultata fizičke aktivnosti, kaže Stankić i dodaje da je strogost u smislu vežbanja potpuno nepotrebna dok je kontinuitet neophodan, kao i svest o tome kako i zašto vežbamo.

Jedan od vrlo važnih segmenata je disanje. Ako radimo određenu vežbu a ne dišemo pravilno mi možemo samo naškoditi sebi tako da nije svejedno kako vežbamo dok je suština da se posle samih vežbi osećamo bolje, lagodnije , da su udisaji i izdisaji kvaliteniji, da se manje zamaramo, da nemamo bol, odnosno da lakše radimo određene radnje, kaže još Ljubomir Stankić i dodaje da danas imamo  dve krajnosti, krajnost aktivnosti i krajnost neaktivnosti. Krajnost aktivnosti je fizičko naoružavanje, oblačenje uniforme kod mlađih populacija, koje žele da navuku mišiće na sebe i izgledaju opasno, kaže i navodi da ovo naoružavanje kod ženske populacije može da dovede do niza problema. U teretanu se danas ulazi bez kontrole o podizanju tereta, pa posle par meseca dolazi do problema, javljaju se određene slabosti mišića, kostiju, zglobova a kod žena se često javljaju i problemi oko održavanja trudnoće.

Cepanje drva jeste fizička aktivnost ali ipak ciljano i osmišljeno vežbanje je ono na šta se mora staviti akcenat. Kultivisano vežbanje je ono za koje moramo odvojiti vreme, da ima svoj početak i kraj i da se u okviru toga određene vežbe moraju sprovesti u delo.  Fizička aktivnost u užem smislu mora obuhvatiti vežbe istezanja, pripremne vežbe kako bi pokrenuli organizam za napor, središnji deo rada i  završnu fazu a to su vežbe odgrevanja u kojima se organizam umiruje i priprema za odmor. Moramo imati svest da je fizička aktivnost organizovano smišljeno vežbanje sa ciljem kao i da korektivno vežbanje nije ništa ružno nego nešto što je potrebno svakom čoveku. Mi vršimo korekciju stava unutrašnjeg bića jer moramo znati da je svest ono što pokreće , u zdravom duhu je zdravo telo a ne suprotno i suština je na onom što je unutra a ne spolja. Mi samo spolja vidimo manifestaciju onoga što je unutra.

Izgubili smo igru

U Akademiji „Korak“ svako dete ima svoj program vežbica, koji nauči da čita posle dva tri treninga dok čovek od 25-30 godina danas traži da mu program vežbi bude objašnjen u vidu animacije . Cilj svake vežbe je da se razviju kognitivne sposobnosti. Dete sa određenim posebnim potrebama nauči 100 različitih vežbi istezanja čime razvija svoje kognitivne sposobnosti što i jeste suština vežbe. Kinezija ili nekretanje kao i genetske predispozicije za određene slabosti najčešći su uzrok problema a statistika govori da više od 90 posto dece ima ravna stopala. Deca danas izlaze napolje u patikama dok je pravilo da od juna do septembra noga mora biti bosa a podloga po kojoj se deca kreću šljunak, trava i pesak. Danas se obuva obuća za izlazak na beton dok se stopala ne mogu formirati jer nemaju spoj dodira sa zemljom, izgubljen je kontakt sa blatom, prirodom. Izgubljena je igra . Razne zabrane, poput onih „pazi da ne padneš“, „drži ga, pašće“ ne dopuštaju da dete stvori određeni kretni fond. Ako je palo, palo je i ustaće a uostalom i mora da padne da bi naučilo da sledeći put podigne nogu više, dodaje još ovaj vrhunski stručnjak iz oblasti korektivne gimnastike i navodi da su danas mladi roditelji , generacije devedesetih godina i sami već imali problema u odrastanju.

Ljubomir Stankić još navodi da nastava fizičkog vaspitanja danas nije prilagođena potrebama, dok  veliki broj dece danas ne radi fizičko, iako se za svako dete može pronaći vežba prema njegovim potrebama.Već tri godine pokušavam da uverim populaciju, roditelje i nastavnike da je korektivno vežbanje osnov zdravog rasta i razvoja kao i da omogućava da pred sobom imamo mogućnost. Mi u škole , vrtiće moramo  vratiti minimum četiri časa fizičkog vaspitanja, u nastavu se moraju uvesti inovacije i investirati u kadar, materijalna dobra, rekvizite, izlete, šetnje. Šta bi falilo kada bi svaka škola organizovala šetnju od 10 km, ili čišćenje dvorišta u sklopu radne akcije čime bi se radilo na higijeni glave, srca, duše, kičmenog stuba što je jedini osnov za zdrav život, kaže još Stankić ističući da se danas ubiraju plodovi tridesetogodišnjeg nerada i nemanja uslova za rad. Mi i danas imamo škole koje nemaju salu za fizičko vaspitanje. Definitvno gubimo tlo pod nogama i izgubili smo radne navike. Vaspitavanje deteta bez fizičkog rada je nemoguće. Dete koje ne zna šta je fizički umor nema svest o svojim rukama i nogama.  I dok se u susednoj Mađarskoj broj časova fizičkog vaspitanja povećao na četiri nedeljeno, na zapadu trend organizovanja različitih kampova za decu je takođe u porastu a sve zbog jačanja svesti da smo u ozbiljnom problemu kod nas se mnogi tereni jedva i koriste.1980.godine i sam sam bio učesnik Savezne Univerzijade na kojoj su učestvovali mladi od Ljubljane do Skoplja i od Subotice do Splita i takmičili se u sportovima poput odbojke, košarke, rukometa, navlačenju konopca. Tada je na Paliću bilo 20-30 aktivnih terena i čekalo se na red da uđeš i odigraš svoju igru dok danas tereni sablasno zaparloženi čekaju možda neka bolja vremena.