Međunarodna smotra kevedinke povodom dana Svetog Trifuna

Naša smotra predstavlja Svetsko prvenstvo za kevedinku i ovakve manifestacije nema nigde – rekao je veliki majstor Reda vitezova vina „Arena Zabatkiensis“ Dragutin Miljković dodajući da su se na manifestaciji ove godine pojavila vina proizvedena na subotičko-horgoškoj peščari odnosno u susednoj Mađarskoj, iz okoline Kiškunhalaša. Vinari sa velikom revnošću donose na smotru vina koje ocenjuju za to kompetentni stručnjaci kada se i dobije proizvod, kao rezultat jedne borbe za prestiž. Smotra je zbir godišnje produkcije kevedinke u kraju kao i međusobno merenje znalaca zanata. Pravljenje vina nije jednostavan posao. To je kombinacija znanja koja se sastoji  od toga da se tehnološki procesi prate odnosno da se uradi sve što je potrebno da bi se dobio lep i pitak proizvod.

Godina je , kaže Miljković, bila pogodna za vinogradare, sunca je bilo dovoljno a samim tim i kvalitet groža je dobar. Pred stručnom komisijom našlo se 25 uzoraka kevedinke od toga 15 sa Horgoša i Subotice (Palić, Hajdukovo, Kelebija, Bački Vinogradi, Tavankut Ljutovo) odnosno deset vina iz Kiskunhalaša  dok je apsolutnu pobedu odnela porodična vinarija Galantai iz Kiškunhalaša sa gotovo maksimalnim brojem bodova, 98,2.

 Ocenjuje se originalnost, doslednost u poštovanju sorte a potom boja, ukus, miris, kaže veliki majstor i ističe da je odmah iza kevedinke iz Kiškunhalaša kevedinka sa vinograda koji se nalaze na jugo-zapadu Horgoša, u vlasništvu Akoša Balinta. Svake godine njihova vina su visoko kotirana a ove su i na samom vrhu pa će vino iz ove porodične vinarije ove godine biti barjak vino Reda vitezova vina Arena Zabatkiensis, koji će otkupiti određenu količinu i koristiti ga u svrhe za šta se ova vina koriste.

Među proizvođačima se pojavilo i nekoliko vinara iz Tavankuta. Prvi tavankutski vinogradu su zasađeni 1810. godine a to je kraj koji je u odnosu na Bačke Vinograde i jedan deo Palića nešto kasnije ušao u vinogradarsku priču da bi potom postali jedan od važnijih krajeva iste.

Danas se u Tavankutu gaji hibridna sorta „liza“  koju je napravio naš sugrađanin profesor Cindrić, a koja je prilagođena surovim uslovima peščare. Tu je i „sila“ vino kombinacija šardonea i kevedinke koja je takođe pogodna za sve uslove peščare i kadarka.

Najbolju ocenu, zlatnu medalju,  za vina iz Tavankuta dobio je Ivica Davčik koji je u poslu svega desetak godina koji nesebično deli iskustva a trenutno je u fazi licenciranja proizvodnje vina koje ćemo tek imati priliku da probamo.

Vinogradi ne traže gospodara nego slugu

Sveti Trifun spada u petnaestak najvećih krsnih slava pravoslavaca a kao zaštitnika loze vinari su ga uzeli upravo zbog njegove izdržljivosti i optimizmna koje je gajio u najtežim trenucima. Njegova biografija govori da je na najtežim mukama gajio optimizam, postojanost, nadu i ljubav a takve osobine su potrebne i vinogradarima jer je vinogradarstvo težak posao. Vinogradi su mahom izloženi vremenskim nepogodama pa je veći deo godine vinogradar okrenut ka nebu sa molbama da se ne desi nešto što je nepogodno za vinograde.

Od egipatskog Ozirisa, boga vinogradarstva, Noe koji je prvi zasadio vinovu lozu, do Hrista koji je svojim sledbenicima simbolično podelio vino kao krv svoju, preko katoličkih svetaca Vinca i Vincenta, Martina do pravoslavnog Svetog Trifuna pratimo svece koji štite vinogradare i vino, pratimo slavu vina a gde je vino tu je i ljubav te tako slaveći vinske zaštitnike nalazimo brojne primere ekumenske ljubavi jer vino gradi i održava mostove među ljudima, kroz vekovie i milenijume.

Red vitezova vina Arena Zabatkiensis

U ovaj red prvi vitezovi uvedeni su 22. januara 2001. godine na dan Svetog Vinka, zaštitnika vinara u katoličkom svetu da bi se 14. februara održala Skupština reda vitezova vina i usvojen Statut. Prilikom osnivanja red je kevedinku izabrao za svoje barjak vino , vino koje smatraju posebnim darom, vino sa kojim se predstavlja, koje nosi u goste i najradije nudi kada neko dođe.

Kevendinka je vino koje je karakteristično za naš kraj i nigde nije raširena više nego ovde između Dunava i Tise. Dobro se ukorenila i podnosi sve ćudi peščare kao što su suša, mrazevi i vetrovi i najbolje izvlači iz peska ono što je potrebno da bi kvalitet grožđa bio dobar. Ovo je najraširenija sorta na subotičkoj peščari i svako ko se bavi vinogradarstvom ima nekoliko redova kevedinke, kaže veliki majstora ovog Reda, Dragutin Miljković ističući da je kevedinka nepretenciozno, lako, fino i prijatno vino za svaki dan, koje se slaže sa velikom paletom jela.

Zbog svih osobina a naročito zbog toga što je kevedinka vino koje se najduže koristi u redu postoji pravilo  da ljudi koji drže do sebe piju vina iz kraja u kojem se nalaze.

Sveti Trifun

Živeo u 3. veku u mestu Kamsada u Frigiji današnjoj Siriji , u siromašnoj porodici i njegovo zaduženje je bilo čuvanje gusaka. Obdaren osobinama koje nisu svojstvene detetu , bio je bistar, revnosan i sposoban da čini čudotvorstva i izlečenja.  Ti „darovi“ doveli su ga je na dvor cara Gordija koji je u to vreme vladao Rimskim carstvom, koji je imao ćerku koja je u ranom devojaštvu poremetila umom . Mnogi su pokušali da je izleče ali bez uspeha a kad je to pokušao Trifun devojka je ozdravila. Car ga je bogato nagradio a on je nagradu na putu do kuće podelio sirotinji i nastavio da čuva guske.

Car Trajan dolaskom na mesto cara protivio se i kažnjavao je one koji su zagovarali hrišćansku veru. Znajući za ugled koji je Trifun imao i kakva je dobra dela činio Trajan je insistirao da se odrekne vere u Boga odnosno da se prikloni rimskim bogovima. Trifun to nije želeo zbog čega je podvrgnut strašnim mukama da bi 250. godine bio ubijen. Sahranjen je u svom mestu rođenja da bi početkom 9. veka njegove mošti bile  su prenešene u Istambul u crkvu koja je posvećena njemu.

Mletački trgovci su glavu Svetog Trifuna doneli u Kotor, a potom 1166. godine podigli katedralu posvećenu njemu.