Subotičanin Željko Jelaš: Svaki kviz predstavlja novi izazov

Naš sugrađanim Željko Jelaš dugogodišnji je učesnik i ljubitelj kvizova. Kaže da ga svako ponovno takmičenje motiviše da bude sve bolji i pre svega nadmaši sebe, a želja mu je da pobedi u „Slagalici“ i „Poteri“.

Ljubav prema kvizovima rodila se još u ranom detinjstvu. Privlačila me je geografija, a do kraja osnovne škole znao sam gotovo sve glavne gradove sveta. Međutim, najveće zasluge pripadaju mom ujaku, sa kojim sam počeo da rešavam ukrštene reči kada sam imao nepunih osam godina, započinje priču naš sugrađanin Željko Jelaš.

Ovaj hobi prerastao je u izazov, te je Željko već u adolescentskim godinama počeo da učestvuje u radijskim takmičenjima. Tako je kaže, na „Radio Subotici“ osvajao brojne nagrade, kao što su ulaznice na košarkaške utakmice i karte za bioskop. Priča da su mu kvizovi pomogli i u prevazilaženju lošeg životnog perioda kada je povredio kičmu i dobio šećer, a podršku porodice ističe kao najvažniju. U ozbiljnije takmičarske vode ušao je 2010. godine kada se prijavio na kviz „Želite li da postanete milioner“, koji je u to vreme kod domaće publike uživao veliku popularnost. Nažalost, nije prošao „brze prste“, a već 2012. godine svoju sreću okušao je u kvizu „Slagalica“.

Nažalost doživeo sam neuspeh. Imao sam šanse da pobedim, ali drugačiji koncept takmičenja je bio. Izgubio sam sa deset do petnaest poena razlike, kaže Željko i dodaje da želja za takmičenjima ni nakon toga nije jenjavala. Na pitanje da li se i na koji način priprema za takmičenja, odgovara da posebnih priprema zapravo nema, ali da čitanje knjiga i druge literature svakako obogaćuje znanje. Osim toga, znanje crpi i iz svakodnevnog života, slušajući i čitajući informacije iz sfera koje ga privlače. Generalno nema pripreme, što znate – znate. Imam kolegu koji je stariji od mene 20 godina i koji kaže: „Što znam-znam“, ali uvek je među prvih deset u kvizu. Znači tu je samo bitna srž da li upijate infomacije, da li vas nešto interesuje ili ne. Oblasti koje mi najbolje idu su: lifestyle, geografija, sport i aktuelne teme. Najslabija oblast mi je recimo istorija, ali ne može se sve znati.

Kaže da iako u prvi mah nije imao nikakvu finansijsku dobit, to se promenilo 2020. godine u 134. ciklusu dobro poznatog porodičnog kviza. To je bilo u finalu kviza „Slagalica“ kada sam izgubio prvo mesto spletom okolnosti. Verovao sam u sebe, a u četvrtfinalu sam se borio protiv  dvostrukog ili trostrukog pobednika, Bojana Peruničića iz Kruševca. Mislio sam da je tu moj kraj, međutim prošao sam u polufinale. Tu sam isto pobedio i onda sam u finalu izgubio. Ostala mi je neostvarena želja da umesto vicešampiona ciklusa budem pobednik i nadam se da ću to u budućnosti i ostvariti. Kao vicešampion osvojio sam 50.000 dinara, koliko je te godine iznosila nagrada.

Kako se većina takmičenja organizuju u Beogradu, naš sugrađanin nije imao priliku da učestvuje u svim kvizovima. Ističe „Visoki napon“ i „Lavirint“, kao dva kviza za kojima je ostao žal. Svoje znanje proverio je i u kvizovima „Naslovna strana“ i „Potera“ u kojem je izgubio od tragača čime mu je izmaklo 70.000 dinara, a naredne godine bi želeo da oproba sreću i u kvizu „Stigni me ako znaš“. Prijavljivao sam se i na „Pitanja za šampiona“ i novo izdanje kviza „Želite li da postanete milioner“. Neostvarena želja mi je takođe da pobedim u „Poteri“. Trenutno nemamo mnogo kvizova i recimo za Hrvatskom mnogo zaostajemo, što se tiče finansija, ali i kreativnosti. Oni su imali kvizove koje mi nismo sproveli.

Učestvovanje u ovakvim formatima odličana je prilika i za upoznavanje novih ljudi. To potvrđuje i Željko Jelaš koji je kroz druženje na kvizovima i upoznavanju novih ljudi čuo da postoji i „Srpska kviz asocijacija“, čiji je takođe aktivan član.

Kada sam čuo za Asocijaciju zainteresovao sam se i prvi put sam otišao u Novi Sad gde se nalazi predstavništvo da vidim o čemu se radi. Organizuju se masters turniri i prvenstva Srbije i prvenstva sveta, gde su jednaka pitanja kao i iz ostalih zemalja sveta, samo prevedena na srpski. Pridružio sam se iz želje za takmičenjem, za učenjem nekih novih stvari i uglavnom dokazivanja sebi. Ima i tu nagrada, prva tri mesta recimo u prvenstvu Srbije dobiju i medalje i pehare. Dodaje da je u poslednje tri godine sve više mladih koji su zainteresovani za ovaj vid takmičenja, a naročito za pab takmičenja, koja se organizuju i u Subotici, zbog čega mu je neizmerno drago. Iako znanje danas nije na ceni, poručuje mladima da okušaju sreću, a najbolje mesto za to je upravo pab kviz zbog daleko opuštenije atmosfere i prilike da sa prijateljima bez pritiska provere svoje znanje ne razmišljajući o osvojenom mestu. Trema će uvek postojati, ističe naš sagovornik i dodaje da je to zapravo pozitivna trema jer je snimanje kviza maltene igra, te da, ukoliko postoje želja i volja zainteresovani idu samo hrabro. Ukoliko svoje znanje pre ulaska u te vode ipak žele da unaprede dobrim štivom, Željko preporučuje literaturu koju kao autor potpisuje Aco Brajković „Kvizopedija“, ali i knjigu „Kvizom oko znanja“, Igora Tešića.

Mnogi Subotičani prepoznaju ga na ulici, što mu predstavlja veliko zadovoljstvo i dodaje da su mu glavni pokretači ka novim uspesima: takmičenje sa samim sobom i ljubav prema kvizovima. Iako bi voleo da se takmiči češće, kaže da postoje određena pravila zbog kojih to nije moguće. Recimo kada sam bio u Poteri, to je bilo snimano 2018., a emitovano je 2019. godine. Nakon toga treba da protekne nekih dve, dve ipo godine do ponovne prijave i zavisi da li će vas pozvati. Kada sam se prijavio na „Poteru“ išao sam tri godine uzastopno na testiranja, jer znanje nije uvek merilo, već postoji i razgovor sa psihologom.

Kako nam je za kraj razgovora rekao, već 2023. godine planira da prekine trenutnu pauzu od godinu dana i počne sa prijavama za nove krugove takmičenja.