Trudnoća u toku lečenja raka dojke je moguća

Kako bi skrenuli pažnju na sve veće prisustvo malignog oboljenja dojke, Udruženje za podršku ženama lečenim i obolelim od pomenute bolesti “Jedna uz drugu”, organizovalo je juče dva predavanja u cilju podizanja svesti o pravovremenoj prevenciji i lečenju. Prim dr sc med Snežana Šušnjar iz Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije održala je predavanje na temu ”Lečenje raka dojke i trudnoća”, u okviru kojeg je bilo reči o zaštiti fertiliteta pre primene hemoterapije, lečenju raka dojke tokom trudnoće i o trudnoći nakon bolesti, dok je genetičarka dr sc med Mirjana Branković Magić iz Asocijacije “Evropa Dona Srbija” govorila na temu uloge gena u oboljevanju.

Kada se govori o trudnoći tokom ili nakon lečenja ove maligne bolesti, neophodno je da se pre svega razbiju predrasude, a prva od njih je da je rak dojke bolest starije životne dobi, smatra dr Snežana Šušnjar, internistički medikalni onkolog iz Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije. “Prirodno je da je obolelih žena mlađih od 40 godina relativno malo, a podaci pokazuju da je od 7 do 10 odsto svih žena sa ovom bolešću upravo mlađe životne dobi. One dele jedan zajednički problem, a između ostalog to je zasnivanje porodice. Mnoge od njih suočavaju se sa dijagnozom raka dojke, a da nisu osnovale svoju porodicu i da nisu završile sve svoje planove vezane za to i samim tim su zainteresovane za trudnoću. Kada govorimo o trudnoći i raku dojke, onda su to dve stvari. Prvo, to je trudnoća kod žena posle lečenja i sada se nalaze u periodu praćenja. Kod svake žene koja je operisala rak dojke i završila lečenje, trudnoća dodatno ne povećava rizike i to je jedna predrasuda koju treba rešiti. Sve serije koje su opisivale ishode lečenja mladih žena koje su bile podeljene na one koje su se porodile u poređenju sa onim ženama koje se nisu porodile, one nemaju lošiji ishod lečenja, njihova dužina života je potpuno jednaka i trudnoća na to ne utiče. Drugo pitanje je lečenje u trudnoći. Dijagnoza neke maligne bolesti tokom trudnoće jeste redak događaj. Jedna do tri na hiljadu trudnoća komplikuje se pojavom maligniteta, ali ono što jeste činjenica je da je rak dojke učestaliji maligni tumor koji se dijagnostikuje u trudnoći i negde čini 40 odsto svih tumora. Ono što takođe treba razbiti kao predrasudu je da se maligna bolest dojke u trudnoći ne leči. Ona se leči. Samo treba poštovati određene principe, a to je da se hemoterapija može primeniti posle prvog trimestra, odnosno kada se završi formiranje ploda. Cilj je u trudnoći lečiti karcinom dojke, ne prekidati ranije trudnoću da bi se što pre započelo lečenje majke, već lečiti bolest i roditi dete u terminu, zato što na taj način obezbeđujemo dobro zdravlje deteta u budućem životu”, naglašava dr Šušnjar.

Dr Mirjana Branković Magić, genetičar i predsednica Asocijacije “Evropa Dona Srbija” govoreći na temu “Rak dojke – kakva je uloga gena?” napomenula je da je svaki kancer bolest na nivou gena, s tim što sa aspekta nasledne predispozicije postoje dve kategorije. Jedno je sporadična ili slučajna maligna bolest koja nema naslednu osnovu, a drugo je nasledna. “Ovi sporadični slučajevi bolesti nastaju na nivou gena u određenim tkivima, organima i njihovim ćelijama i oni se ne nasleđuju na nivou organizma. Te promene koje se dešavaju u genima, koje mi stručno nazivamo mutacijama, prenose se isključivo na ćerke ćelije. Većina kancera koji se uspostave spada u ovu kategoriju, a jedan mali deo malignih bolesti od 5 do 10 odsto nastaje kao posledica sklonosti kao oboljevanju, koja se prenosi vertikalno sa roditelja na decu i to je taj tzv. nasledni kancer”, napominje dr Branković Magić.

Kada je reč o međusobnoj povezanosti raka dojke i jajnika, dokazano je da isti geni dovode do nastanka i jedne i druge nasledne predispozicije, a da je najčešći oblik naslednog kancera dojke upravo nasledni kancerski sindrom koji su vezani za BRK1 i BRK2 gen. Na predavanju je bilo reči o tome koji geni učestvuju u nastanku nasledne predispozicije, kako se procenjuju rizici za oboljevanje kod nosilaca mutacija u datim genima i kako se prepoznaju osobe koje su pod rizikom od oboljevanja. “Kada se sumnja na nasledni kancer, to se prepoznaje pre svega grupisanjem obolelih u istoj porodici sa iste strane porodičnog stabla, u slučajevima kada se sumnja na oboljevanje. U Srbiji postoji centar koji se bavi genetičkim savetovanjem za nasledne kancere na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije, a svi koji žele mogu tamo da se jave, zakažu predtest savetovanje u okviru kojeg se procenjuje da li je ta osoba zaista kandidat za genetičko testiranje, odnosno da li je ta sumnja da ona nosi naslednu bolest opravdana”, zaključila je dr Mirjana Branković Magić.

“Evropa Dona Srbija” je nacionalna organizacija koja deluje u borbi protiv raka dojke. Članica je EBC koalicije sa sedištem u Milanu koja obuhvata 47 zemalja, a ima za cilj zastupanje prava obolelih od raka dojke, proširenje prava pacijenata u odnosu na načine lečenja, uvođenje novih terapija i poboljšanje položaja obolelih.