Subotički Centar za vantelesnu oplodnju beleži prve uspehe

Nakon nekoliko odlaganja, Centar za vantelesnu oplodnju pri Odseku za reproduktivnu medicinu i vantelesnu oplodnju koji funkcioniše u sklopu Opšte bolnice otvoren je u septembru prošle godine i za nepunih godinu dana rada već je zabeležio prve uspehe. Do sada je urađen 21 transfer embriona, iz kojih je evidentirano 10 trudnoća, a Subotica bi uskoro trebala da dobije i prvu bebu iz ove savremene metode, koja svim parovima koji imaju problem sa začećem, omogućava da se ostvare u toliko željenoj ulozi roditelja.Kako objašnjava načelnik dr Aleksandar Radulović, ideja za formiranje Centra za vantelesnu oplodnju i reprodukciju u našem gradu trajala je još od devedesetih godina, kada je on i trebao da se otvori, međutim u tom periodu nije bilo mogućnosti, snage, ali ni edukovanih ljudi da se to uradi.

Završio sam specijalizaciju 1998. godine, gde sam među prvima dobio diplomu iz oblasti steriliteta i infertiliteta u Beogradu, nakon čega odlazim u Nemačku na kliniku „Giesen“, gde sam tokom šest meseci radio doktorat na temu vantelesne oplodnje, a kasnije u Novom Sadu sam radio sa jednom najjačom ekipom od koje sam učio, stasao. 2006. godine odlazim na kliniku u Magdeburgu i nakon povratka u Srbiju napisao sam prvi projekat za osnivanje Centra. Prema njegovim rečima, projekat je sačinjavao sva rešenja, od arhitektonskih, stručnih, pa do opremanja, uloženi su napori za njegovu realizaciju, a obezbeđena su i određena sredstva, koja međutim nikad nisu stigla tamo gde su namenjena.

Bilo je potrebe da se ovde na lokalu dese neke promene, ali i u državi da dođu odgovorni ljudi na pozicije koji će shvatiti značaj reproduktivne pronatalitetne politike i da se vidi mogućnost Subotice. Delom angažovanja lokalne sasmouprave i Pokrajinske vlade, kapitalnim investicijama obezbedila su se sredstva za opremu, s tim da je Grad Subotica finansirao adaptaciju prostora i prostor ambulante u staroj Bolnici, arhitektonsko rešenje sam ja sa arhitektom nacrtao po uzoru na kliniku u Budimpešti, gde sam svaki segment slikao i na kraju smo dobili ovaj lep prostor koji je na neki način naš ponos. Uspeli smo da krenemo u proces dobijanja dozvole što nije nimalo lako, jer se traže visoki kriterijumi po stručnosti kadra, kako ginekologa koji mora imati i subspecijalizaciju i broj godina rada u reproduktivnoj medicini, licencirane embriologe i onda smo upali u tu neku promenu izdavanja dozvola, kada se tražilo za svaku proceduru da se dobiju trajne dozvole, a to tada niko nije imao u državi. Uspeli smo na osnovu mog rada i iskustva i kvalitetnih embriologa koji su u međuvremenu ovde dali saglasnost za rad da dobijemo dozvole septembra 2021. godine. U maju 2022. godine uvršteni smo u PIO Fond kao državna klinika na sedmom mestu, a u septembru smo krenuli sa pacijentima. Tim su činili vrhunski embriolozi, Alfred Klimald, jedan od članova ekipe koja je u bivšoj Jugoslaviji 1978. godine uradila prvu vantelesnu oplodnju, pored njega je tu i Katarina Mitrović, studentkinja sa Oksforda koja se usavršavala i edukovala, ima šest godina iskustva, a tu je i Čila Bartuš iz Pečuja. I dalje pružamo mogućnost mladima da ih edukujemo kroz volonterski rad, a kasnije može da se stvori prilika da budu stalno zaposleni.

U subotičkom Centru za vantelesnu oplodnju do sada je urađen 21 transfer iz kojih je evidentirano 10 trudnoća. Dr Radulović ističe da je početak rada ovakvog centra vrlo težak posao, jer treba usaglasiti rad, procedure i tehniku koja se pušta u rad.

Kod prvih pacijentkinja koje su bile u postupku, od osam transfera tada smo imali nekoliko trudnoća, od kojih se jedna krenula razvijati, a pacijentkinja je sada već trideseta nedelja i uskoro će se poroditi, tako da ćemo imati prvu bebu iz vantelesne oplodnje koja je nastala u našem centru. Nakon toga smo imali grupu od 10 pacijentkinja, a tokom aprila imali smo tri pokušaja vantelesne oplodnje. Moram da kažem da 21 transfer jedan centar koji kreće sa radom i dostiže 48 odsto trudnoća svrstava u one sa vrhunskim rezultatima, međutim u vantelesnoj oplodnji ima nekoliko etapa. Posle verifikovane trudnoće imate verifikaciju srčanog rada, klinički razvoj i broj porođaja i normalno je da se do kraja to smanjuje, ali se smatra da ako je u prirodi mogućnost začeća 26 odsto kada su i muškarac i žena u redu sa tog reproduktivnog aspekta i da je sve ono što se desi iz vantelesne oplodnje porođaj od 20 do 30 odsto jedan veliki uspeh. Kako kod nas trenutno stoji situacija, a tek smo krenuli, ja sam siguran da ćemo imati od ovih verifikovanih skoro 30 odsto. Od 10 trudnoća dve su verifikovane kao blizanačke, što je značajno i povećava broj dece tokom vantelesne oplodnje. Naš sagovornik ističe da u odnosu na period od pre 40 godina, kada je vantelesna oplodnja uvedena kao mogućnost, dogodila se značajna epoha u pomoći ljudima koji ne mogu da imaju dece i nekada možda ne bi ni mogli da postanu roditelji, ali su se otvorile i neke druge mogućnosti genetskog ispitivanja kod ljudi koji imaju određene bolesti, kako bi se rađala zdrava deca i da se sve to kontroliše. Dr Radulović dodaje da su danas kriterijumi za ulazak u proces vantelesne oplodnje mnogo labaviji nego ranije, jer plodnost kod žena opada već posle 30. godine, naročito posle 35. godine za 30 odsto, a posle 40. godine je prirodno da su šanse za trudnoće manje, kao i u toku vantelesne oplodnje i po nekoj literaturi procenti idu svega od 5 do 10 odsto.

Problem je ukoliko neki bračni par, nekada je to bilo godinu dana, sada već kada su preko 35 godina, a tokom šest meseci pokušavanja ne dolazi do željene trudnoće, oni su kandidati za vantelesnu oplodnju. Dakle, ne ide se više na onu varijantu da njihov ordinirajući lekar kaže da su mladi i imaju vremena i da će biti. Ako su naročito mlade osobe zajedno godinu dana, ne može im niko reći da će možda za koju godinu ostati u drugom stanju, znači tu se već nešto dešava, odnosno poremećeno je ono prirodno da kod mladih osoba, pod uslovom da su zdrave sa tog reproduktivnog aspekta, dođe do trudnoće. Praktično vantelesna oplodnja ispravlja mogućnosti koje su smanjene kod onih parova koji ne spadaju u tih 26 odsto reproduktivno zdravih, jer tu postoji određeni poremećaj i neki procenat da se poboljša taj prirodni uspeh za trudnoću, međutim ima i drugih faktora koji utiču, jer zašto je sada došlo do problema u ostvarivanju željene trudnoće i rađanja, a ranije su se žene udavale vrlo mlade, odmah su želele porodicu i mnogo manje je bilo tzv. stečenih bolesti ili poremećaja. Procenat naslednih i urođenih bolesti danas je gotovo isti u populaciji u poređenju sa ranijim godinama, a sada su ti stečeni poput načina života, ishrane, infekcija koje izazivaju zatvaranje jajovoda, stresa koji deluje na štitnu žlezdu, jajnike da se neadekvatno luče hormoni, odgovorni što ne dolazi do sazrevanja janih ćelija, a da ne kažem da se i kod muškaraca sterilitet praktično izjednačio sa ženskim, dakle alkohol, pušenje, uslovi rada, sve to deluje da se smanjuje broj spermatozoida i nekada se taj muški faktor steriliteta nije mogao lečiti. Danas je dovoljan jedan kvalitetan spermatozoid da se ubaci u jajnu ćeliju i da se razvija embrion. Moram da kažem tu su i godine života, jer se kod muškaraca posle 55. godine, a kod žena posle 35, a naročito posle 40 godina povećavaju mogućnosti da se dese promene na nivou hromozoma, a kada se takav materijal koristi u procesu, embrion može morfološki da izgleda zdravo, ali je on neispravan i neće doći do uspešne vantelesne oplodnje. Pacijenti koji žele da se uključe u državni proces vantelesne oplodnje javljaju se svom ordinirajućem lekaru, koji će u skladu sa mogućnostima prvo pokušati da otkloni prepreke za prirodno začeće, a ukoliko to ne bude uspešno pacijentkinja dolazi u Bolnicu u subspecijalističku ambulantu gde se dobijaju dalja uputstva koja se odnose na dijagnostiku i praćenje. Nakon toga se pacijentkinja vraća kod svog lekara koji, ukoliko postoji indikacija i ispunjavanje kriterijuma, ispisuje analize koje je neophodno da se urade prema programu pripreme za proces vantelesne oplodnje, kako za muškarca, tako i za ženu, nakon čega se odlazi na Komisiju u PIO fond. Za nekoliko nedelja na kućnu adresu pacijenta stiže Pozivno pismo za odlazak u centar koji su pacijent i pacijentkinja izabrali, kako bi se napravio prijem. Proces vantelesne oplodnje traje godinu dana, a Srbija je prva država u Evropi koja omogućava neograničen broj postupaka do 45. godine, a postoji mogućnost i doniranja jajnih ćelija i spermatozoida. Dr Radulović ističe da je radom Centra za vantelesnu oplodnju tokom prvih osam meseci i više nego zadovoljan.

Ja sam čovek koji je ostvario neki svoj san i prešao sve prepreke, jer znate kada nešto radite osim pozitivnih imate i dosta negativnih ljudi i priča da neko nešto ne zna, ne može ili nema pravo, ali ja sam verovao u sebe i u ekipu koju sam oformio. Želeo sam da imam potpuno slobodan izbor u formiranju tima, kao u nekom sportu, što mi je omogućeno i zaista smo iznenađujuće jako dobro krenuli za jedan centar koji je tek na svom početku. Mi sada idemo ustaljenim putem, imamo nekih desetak žena u postupku i povećavaćemo obim našeg rada na godišnjem nivou, pratiti rezultate, ispravljati sve ono što mislimo da ne valja i gledati da tim uvek čine najbolji stručnjaci. O značaju vantelesne oplodnje možda bi trebalo sprovesti edukaciju u društvu i obrazovnim ustanovama, jer svi mi pravimo neke planove u životu, a često dolazi do stavljanja prioriteta na mnoge druge stvari, ali ne i na porodicu, a ako je ona ključ i segment društva, onda je treba razvijati. Društvo i država su ti koji sve to treba da pospeše kroz adekvatnu stimulaciju mladih da stvaraju porodicu i imaju decu, a naš posao bi trebao biti da ispravljamo one probleme koji su već urođeni ili stečeni u nekom periodu života, a ne da rešavamo neke probleme zato što neko do 40. godine nije planirao decu i sada misli da će doći na vantelesnu i da će se kroz taj proces ostvariti kao roditelj. Što smo stariji smanjuje se procenat šansi kako prirodnim, tako i putem vantelesne oplodnje i toga svi treba da budu svesni. Ukoliko postoji određeni problem pacijenti treba da se jave lekaru kako bi se on rešio kroz klasična ispitivanja i videti da li do trudnoće može doći na prirodan način, jer ukoliko ne može onda odmah krenuti u postupak vantelesne oplodnje i nikako ne treba slušati one lekare koji kažu da ima vremena za bebu, zaključuje dr Radulović.

***

Problem predstavlja i životna dob, koja uz određene faktore dovodi do promene na hromozomima i neke pridodate bolesti koje ljudi imaju tokom života uzrokuju neplodnost i povećanje steriliteta. Sterilitet u našoj zemlji se kreće između 15 i 20 odsto, što je visok procenat, a čovek kako stari ne može pod uticajem sredine da pod kontrolom drži ni to reproduktivno zdravlje.

***

Vantelesna oplodnja kod nekih pacijentkinja dovodi do pospešivanja prirodne trudnoće, a na to utiče nekoliko faktora. Nekada su to žene koje su mlađe, pokušavaju sa partnerom više od šest meseci ili godinu dana da ostanu u drugom stanju ali ne uspevaju i one tada pod pritiskom žele što pre da zatrudne i tada nam se obraćaju. One su već psihički opterećene i žele da putem vantelesne oplodnje dobiju dete, a druga stvar je da kod nekih pacijentkinja koje imaju policistične jajnike, što je oko 20 odsto u populaciji ili neki drugi problem, dolazi do neadekvatnog sazrevanja i prskanja tih folikula i onda nikako da dođe do začeća. Kod takvih pacijenktinja vantelesna oplodnja omogućava sinhronizaciju razvoja tih folikula jajnih ćelija koje se punktiraju, dakle jajnici se stave u neku funkciju, dobija se određeni broj embriona i onda ako kod prvog pokušaja ne dođe do trudnoće, pacijentkinje odluče da malo odmore jer imaju zamrznutih embriona i imaju nameru da kroz krio transfer u narednom periodu ponovo pokušaju proces, dešava se da spontano ostanu trudne. S jedne strane to je taj psihološki faktor, a sa druge i onaj realni koji je delovao na nivou jajnika, da se malo pospeši njihova funkcija i da se hormoni dovedu na taj neki optimalan nivo.

***

Centar za vantelesnu oplodnju za sada prima pacijente koji proces vantelesne oplodnje žele da rade o trošku države, međutim radimo na tome da omogućimo pacijentima da čitavu proceduru ukoliko žele mogu da finansiraju o svom trošku. Iznenađujuće je da se sve više javljaju pacijenti iz inostranstva i da su čuli da je naš centar počeo da radi. Pored toga imamo plan koji sam ja i kroz elaborat spominjao, a to je da će se otvaranjem Centra za vantelesnu oplodnju u Subotici razviti mogućnost jednog zdravstvenog, a preko toga i neki drugi oblik turizma, koji će doprineti promociji našeg grada i njegovog turizma.