Gastritis - kada želudac viče “Upomoć!”

Gastritis – kada želudac viče “Upomoć!”

Pušenje, preterano konzumiranje alkoholnih pića, zloupotreba lekova, nepravilna ishrana i stres, kao jedan od glavnih okidača velikog broja oboljenja u savremenom dobu, mogu dovesti i do pojave oboljenja želuca koje se zove Gastritis, koje predstavlja upalu sluznice želuca, a može nastati i kao rezultat infekcije bakterijom Helicobacter pylori.

Sluznica želuca predstavlja deo organa koji je svakodnevno izložen agensima koji mogu izazvati njeno oštećenje, najčešće se nalaze u vodi i hrani, a pod određenim uslovima to može biti i sama želudačna kiselina, duodenalni sadržaj i antitela. Gastritis može biti akutnog karaktera, kada nastaje iznenada, a simptomi su jako izraženi i stalno prisutni, ili imati hroničan tok koji podrazumeva postepeno razvijanje, a u ovom drugom slučaju simptomi nisu svakodnevno prisutni i slabijeg su intenziteta.

Najznačajniji simptomi gastritisa su gorušica (kiselina), mučnina, povraćanje, osećaj prepunjenosti i težine u gornjem trbuhu nakon obroka. Dijagnoza bolesti se postavlja dokazivanjem infekcije pomenutom bakterijom, mikrobiološkim analizama i endoskopskim pregledom želuca od strane gastroenterologa. Gastritis se leči antibiotskom terapijom, ukoliko je uzrok bakterijska infekcija i medikamentima koji blokiraju ili smanjuju lučenje kiseline, međutim ukoliko se ne leči adekvatno, gastritis se može iskomplikovati stvaranjem čira na sluzokoži.

Koja je razlika između akutnog, hroničnog i erozivnog gastritisa?

Akutni gastritis predstavlja iznenadnu upalu ili otok sluzokože želuca, čiji najčešći uzrok je upotreba nesteroidnih antiinflamatornih lekova i kortikosteroida. Iznenadna pojava gastritisa sa sobom nosi mnogo izraženije i ozbiljnije simptome. Hronični gastritis je dugoročna upala sluzokože želuca i ima više vrsta ovog stanja, a među njegovim uzročnicima najčešći su bakterijska infekcija, preteran unos alkohola, hronični stres, određeni lekovi, kao i problemi sa imunim sistemom. Erozivni oblik gastritisa predstavlja veće oštećenje sluzokože želuca koje uglavnom ima akutni oblik, a ponekad i hroničan, a može se razvijati godinama i potpuno neprimetno. Lečenje gastritisa ima za cilj smanjenje količine kiseline u želucu, kako bi se ublažili simptomi, dopuštajući zarastanje želudačne sluznice i rešavanje uzroka koji je u konkretnom slučaju doveo do razvoja gastritisa.

Za ublažavanje simptoma se koriste lekovi koji se mogu nabaviti bez recepta, a to su:

– antacidi – deluju tako da neutrališu kiselinu, što dovodi do ublažavanja bola

– antagonisti histaminskih H2 receptora – smanjuju lučenje kiseline za više od 90 odsto

– inhibitori protonske pumpe – ovi lekovi takođe smanjuju lučenje kiseline, možda i učinkovitije od antagonista histaminskih H2 receptora i deo ovih lekova dostupan je samo preko lekarskog recepta.

Zahvaljujući velikoj regenerativnoj sposobnosti, sluznica želuca se najčešće obnovi u potpunosti, ali kada je uticaj štetnih faktora produženo i izraženo, ovaj mehanizam samoobnavljanja biva nadjačan i dolazi do ozbiljnih promena sluznice, u smislu njene atrofije i zamene površinskog sloja nezrelim epitelom koji nije u stanju da obavi funkciju koju inače obavlja. Kod osoba koje boluju od gastritisa, ali i kod onih zdravih, pravilan način ishrane doprinosi tome da se tegobe smanje, ili u nekim slučajevima potpuno nestanu. Čir na dvanaestopalačnom crevu i želucu, takođe su sve češća oboljenja koja pogađaju čak i mlađu populaciju. Ove bolesti nazivaju se i bolestima savremenog doba, a faktori rizika, koji, pored genetske predispozicije mogu da dovedu do ovih oboljenja su, na prvom mestu pušenje, stres, nepravilna ishrana i preterano konzumiranje alkohola.

Kod pojave gastritisa preporučuje se konzumacija manjih obroka pet do šest puta dnevno. Najbolje je koristiti barenu ili kuvanu, laganu hranu, bez previše začina koji bi iritirali sluznicu. Potrebno je izbegavati svu hranu koja bi mogla nadražiti osetljivu želudačnu sluznicu, a u hranu koja se ne preporučuje spadaju prevruća ili prehladna, nedovoljno usitnjena jela. Preporučuje se upotreba nemasnih namirnica, a voće i povrće ne treba konzumirati sirovo, već kuvano ili u vidu sokova i pirea. Ako patite od gastritisa, izbegavajte žvakanje žvake, jer ona stimuliše lučenje želudačne kiseline koja dodatno iritira sluznicu.

Hrana koju bi trebalo izbegavati:

Hrana sa najvećim uticajem na pogoršanje upale sluznice želuca i pojavu simptoma je masna hrana, pa je nju najviše potrebno izbegavati. Takođe, čest unos alkohola može izazvati gastritis, pa je poželjno izbaciti ga iz upotrebe. Hrana i piće koji mogu uticati na pogoršanje simptoma gastritisa su alkohol, kafa, kisela hrana (paradajz, limun), voćni sokovi, masna hrana, pržena, začinjena i ljuta hrana, presoljena hrana i gazirana pića.

Hrana koja se preporučuje:

Postoji i hrana koja blagotvorno deluje na simptome gastritisa i pomaže u njihovom smanjenju. Hrana i pića pogodna za ublažavanje simptoma gastritisa su ona bogata vlaknima (voće, povrće, mahunarke, integralne žitarice), nemasna hrana (riba, nemasno meso, povrće, tofu), negazirana pića i pića bez kofeina.

Prirodni preparati:

Postoje određene namirnice koje su odlične u borbi protiv Helicobacter pilory, a koje mogu i ublažiti simptome gastritisa. U korisne namirnice spadaju:

– Beli luk – antimikrobna svojstva belog luka pokazala su se uspešno u borbi protiv pomenute bakterije

– Brusnica – poznata je kao borac protiv mnogih infekcija

– Đumbir – smanjuje i blokira rast bakterija

– Kurkuma – smanjuje i blokira rast bakterija i pomaže u lečenju čireva

– Kefir – bogat probioticima, pomaže u poboljšanju sluzokože želuca i tako je štiti od bakterija.

Ukoliko se sa lečenjem gastritisa ne počne blagovremeno, kao i kod svakog oboljenja postoji mogućnost komplikacija poput krvarenja i pojave čira. Pojedini oblici kao što je atrofični gastritis, mogu povećati rizik od razvijanja tumora, posebno kod osoba sa istanjenom sluzokožom želuca. Upravo zbog rizika od ovakvih komplikacija, važno je obratiti se lekaru čim se primete neki od simptoma ove bolesti, ili ukoliko dođe do pojave sumnje na postojanje gastritisa, posebno ako su simptomi hronični.