Volonterske prakse AIESEC-a prilika za zanimljivo i uzbudljivo leto

Volonterske prakse AIESEC-a prilika za zanimljivo i uzbudljivo leto

Kako bi mladima u Subotici ponudili da predstojeće leto provedu na jedan zabavan i kvalitetan način, organizacija AIESEC upriličila je u Gimnaziji “Svetozar Marković” promociju volonterskih i studentskih praksi za sve zainteresovane srednjoškolce i mlade studente. Tokom promocije prisutni su mogli da čuju iskustva svojih vršnjaka vezana za boravak u inostranstvu, a oni koji su već doneli odluku i žele da putuju, imali su mogućnost da se prijave na neku od ponuđenih praksi.

“Mi nudimo tri vrste prakse u inostranstvu, dakle volonterske, stručne i učiteljske prakse, a s obzirom na to da su volonterske prakse namenjene srednjoškolcima starijim od 18 godina i mlađim studentima, želeli smo da im prikažemo šta ustvari one predstavljaju, ali i da im sa našim govornicima prikažemo koja je mogućnost odlaska na iste u različite zemlje sveta”, objašnjava Ivana Čuljak, potpredsednica za marketing i odlazeće prakse i dodaje da pre nego što student krene u proces odlaska u neku državu, sa njim se organizuje razgovor u cilju pronalaženja njemu što adekvatnije prakse, međutim imajući u vidu da se prakse koje AIESEC nudi baziraju na ciljevima održivog razvoja, projekti variraju od toga koji je njihov zadatak.

“Na primer “Quality education” projekat se bavi s decom, obrazovanjem, zatim imamo projekat “Decent work and economic growth” koji se bavi turizmom ili slično, tako da zaista imamo mnogo projekata i mislim da svako može da pronađe svoje interesovanje. Kada studenti odu na praksu u drugu državu, a mi ih šaljemo samo u one zemlje u kojima postoji AIESEC, mi vršimo komunikaciju i pre, a i tokom same prakse sa našom podružnicom u određenoj državi”.

Volonterske prakse namenjene su osobama od 18 do 30 godina starosti koje nemaju toliko iskustva i traju od 6 do 8 nedelja, a kada je reč o stručnoj praksi, one mogu trajati od mesec i po do godinu i po dana. Učiteljske prakse traju od dva meseca do godinu i po dana, u zavisnosti od toga koliko osoba želi da provede vreme u nekoj državi. “Što se tiče naših studenata i srednjoškolaca, oni najviše idu na volonterske prakse radi kvalitetne edukacije, tako da volonterske prakse kod nas najviše idu, ali mi želimo da pokušamo da animiramo studente da odu u neku državu i da se stručno usavrše. Dolaze sa različitim iskustvima, jer su i države u kojima borave drugačije, a mnogo zavisi i od same osobe. Nekome je najzanimljiviji projekat, ali ističu mogućnost putovanja kroz državu u kojoj su bili, upoznavanje više kultura i drugih volontera, pošto mi studente šaljemo u države gde borave i studenti iz drugih zemalja”, kaže Ivana Čuljak. Partnerske države na nacionalnom nivou su Rumunija, Grčka, Turska, Španija i Italija, međutim AIESEC postoji u preko stotinu država, a samim tim postoji i veliki broj praksi na koje mladi mogu da apliciraju.

Lea Vojnić Đanin, maturantkinja Gimnazije “Svetozar Marković”, boravila je na šestonedeljnoj volonterskoj praksi u Šri Lanki. Odluku da ode na praksu donela je gotovo trenutno, pod utiskom priča svojih vršnjaka koji su na prethodnim AIESEC-ovim promocijama podelili svoja iskustva.

“Kada sam čula zainteresovala sam se, jer nije delovalo toliko komplikovano, a i čula sam da ima više država između kojih mogu da biram i koje nisu u Evropi i rekla sam sebi: “Hajde da probam”. Prijavila sam se putem sajta, kontaktirali su me u roku od tri dana i tada smo započeli proces. Moram da ispričam i jednu zanimljivu situaciju, prva devojka sa kojom sam radila intervju nije uopšte htela da me šalje na praksu van Evrope, ja sam rekla da ukoliko ne mogu ići ne želim uopšte da idem, a posle toga su me prebacili kod druge osobe kojoj se jako dopala ideja da idem na volontersku praksu van Evrope. Predloženo mi je da idem u Šri Lanku, ta ideja mi se s početka nije dopala, međutim posle razgovora sa roditeljima, kojima se mogućnost odlaska u tu zemlju dopala više nego meni, jer su konstatovali da se takva prilika pruža gotovo jednom u životu, odlučila sam da prihvatim”, priča svoju priču Lea.

Projekat u koji je tokom mesec i po dana boravka u pomenutoj zemlji bila uključena, bio je vezan za studente veterine, a ona je imala zadatak da pomaže veterinarima kako na terenu, tako i u ambulanti. “Pokazali su mi kako životinjama daju injekcije što mi je bilo jako stresno, ali zanimljivo, a išla sam sa njima na putovanja prilikom kojih smo obilazili mnoga mesta gde su imali posla, tako da dosta smo putovali, radili smo šta smo stigli i bilo je zaista lepo. Najveći utisak na mene su ostavile egzotične životinje, a najzanimljiviji trenutak mi je bio kada smo u klinici dobili njihovu nacionalnu životinju “gigantsku šrilankansku vevericu”, koja je uz to bila i otrovana, pa je izgledalo zaista strašno, ali kada sam videla kako lekari rade sa takvim životinjama, bio mi je poseban momenat, kao i rad sa majmunima, panterima…”, dodaje naša sagovornica koja bi svima koji žele da se oprobaju u volonterskoj praksi preporučila azijske zemlje, ali ponavlja da to nije za svakog. “Zahteva pre svega jednu dozu samostalnosti, želje i da osoba bude otvorenog uma da prihvati kulturu koja je drugačija od naše. Mi u Evropi nemamo mnogo toga na šta moramo da se prilagođavamo, međutim kada sam otišla tamo, prva tri dana su mi bila teška, ali sam se vremenom navikla. Ako nekome treba neki novi početak ili neko novo iskustvo, gde će moći da kaže da je video sve, onda je volonterska praksa prava stvar”.

Svi koji žele da se oprobaju u nekom obliku prakse, potrebno je da posete sajt AIESEC organizacije gde treba da naprave profil, nakon čega će biti kontaktirani od strane zaposlenih, ili da dođu na neku od promocija koje će biti organizovane na fakultetima u Subotici. Za sva dodatna pitanja i informacije mogu se obratiti i putem mejla: ivana.culjak@aiesec.net.