Proslavljen 110. rođendan Tibora Sekelja

I dok se akcenat uglavnom 14. februara stavlja na Svetog Valanetina odnosno Trufina, Gradski muzej proslavio je 110. rođendan Tibora Sekelja uz prikazivanje njegovih dokumentarnih snimaka.

Ovo je prilika da sugrađane upoznamo sa projektom koji radimo a u pitanju je izložba Sekeljevih predmeta sa Etnografskim muzejom iz Zagreba i  Gradskim muzejom iz Sente, rekla je ovom prilikom  Viktorija Šimon Vuletić, muzejski savetnik dodajući da je Sekelj četiri godine obnašao funkciju direktora Gradskoj muzeja pa je svakako od velikog značaja da ga se Subotičani prisete.

A da ga Subotičani poštuju i danas moglo se videti i po broju onih koji su došli na projekciju. Film je montirao Stipan Milodanović koji iz ličnih razloga ove večeri nije mogao da dođe.

Tibor Sekelj

Tibor Sekelj (mađ. Székely Tibor; Spiška Sobota, 14. februar 1912 — Subotica, 20. septembar 1988) je bio svetski putnik, geograf, novinar, muzeolog, poliglot, pisac i istraživač jevrejskog porekla. Bio je svetski poznati esperantista.

Tibor Sekelj je rođen 1912. u Spiškoj Soboti kod Poprada, tada u Austrougarskoj, a umro u Subotici 1988. godine.

Ovaj svetski putnik je igrom sudbine, mladost proveo u Vojvodini. Otac mu je bio veterinar, i pošto je to bio tražen posao porodica je često menjala prebivalište. Tako stižu u Vojvođanski Čenej, gde ostaju do Tiborove desete godine. Osnovnu školu završava u Kikindi, u koju dolaze 1922. godine. Iako mu je mađarski jezik bio maternji, još kao mali naučio je i nemački, kao jezik sredine koji se u Vojvodini tada mnogo koristio.

Ubrzo njegov otac dobija posao u Nikšiću, gde se Tibor upisuje u nikšićku gimnaziju. Ovde 1928. godine osniva prvi izviđački steg u Crnoj Gori, i zbog toga se smatra jednim od osnivača crnogorskog skautizma. Danas u Nikšiću i dalje radi izviđački odred koji je naslednik Tiborovog stega, ime mu je Odred izviđača „Dragan Cerović Gigo“.

Za života posetio je 74 zemlje sveta, na svih 5 kontinenata. Proputovao je širom Južne Amerike, Azije i Afrike, a naročito je voleo da putuje na nepoznata i opasna mesta kao što su prašume Afrike i Amazonije i da posećuje najmanje poznata domorodačka plemena na svetu. Tu se bavio etnologijom i pokupio ogromnu zbirku izvornih plemenskih predmeta, koje danas čuvaju muzeji u Zagrebu, Subotici i Senti.

Za razliku od drugih poznatih svetskih pustolova kao što je, na primer, Željko Malnar iz Zagreba, uspeo je da nikada ne dobije malariju. Svoja ogromna iskustva sa putovanja nije umeo da pretvori u visoko tiražne knjige a time i prihode, tako da je celog života bio skromnih materijalnih mogućnosti. Pri kraju života bio je Upravnik muzeja u Subotici.