Subotički „delfin“ se priprema za zlato u Japanu

Subotičanin Ištvan Priboj, se sa prošlogodišnjeg Evropskog prvenstva u plivanju, koje je održano u Rimu, vratio sa zlatnom medaljom na stotinu metara i srebrnom na 50 metara u „delfin“ ili leptir stilu. Ovaj osamdesetogodišnjak nije časio časa i uveliko se priprema za Svetsko prvenstvo u plivanju u Japanu, u gradu Fukuoki, koje je prvobitno bilo planirano za maj ove godine, ali će možda zbog širenja omikron varijante koronavirusa u tamošnjoj državi, biti odloženo za jul ove godine.

Čovek delfin, reklo bi se za Ištvana Priboja. Jedan od najstarijih i najaktivnijih takmičara u Srbiji, plivanjem je počeo da se bavi u ranom detinjstvu. Potiče iz porodice koja je veliku važnost pridavala fizičkoj aktivnosti, te se tako za života oprobao u raznim sportovima, poput skijanja, klizanja, ronjenja, jedrenja, vaterpola ilil hokeja, međutim, za plivanje kao da je rođen.

Iz vode se rađamo. Od kada znam za sebe ja volim vodu u svim agregatnim stanjima. To je moj život. Imam dobar stil plivanja, jer ne plivam snagom. Neki me pitaju da li spavam kad plivam jer izgleda isuviše lako, a ja im odgovaram da ne spavam nego sanjarim, objašnjava Ištvan Priboj.

Talentu za plivanje svedoči i njegov dom nalik muzeju, sa čijih se zidova viseći presijavaju, ponajviše, srebrna i zlatna boja. Svaka medalja mu je draga, kao prvoosvojena. I dan – danas, u devetoj deceniji života, kao aktivni takmičar, godišnje učestvuje u oko 25 plivačkih nadmetanja. Prošle godine sam preplivao više od 500 kilometara. Moje godine su za mene samo brojka. Recimo, neki pedestogodišnjak može da izgleda star ako nije aktivan, a s druge strane za mene ponekad kažu da lažiram svoje godine. Ipak, ja sam difovac po struci i celi život sam u sportu. Mnogima sam uzor i želim to i da ostanem. Danas ostvarene uspehe i nove medalje posvećujem unučićima i praunuci, kaže on.

Svoje plivačko umeće je služeći armiju osamdesetih godina u Libiji, imao priliku da podeli i sa Muamerom el Gadafijem, čime retko ko može da se pohvali. Dva puta sam se sreo sa njim u ugostiteljsmo-rekreacionim centru u mestu gde sam civilno služio vojsku u Libiji. Oko nas su bili njegovi telohranitelji sa automatima i toki-vokijima, a nas dvojica smo bili u bazenu. On nije znao da pliva, pa sam ga ja učio držeći ga za noge i ruke. Zapravo, oko mesec dana sam proveo sa njegovom decom, koje sam takođe učio da plivaju, priseća se Priboj.

Od ciljeva u svojoj dugogodišnjoj sportskoj karijeri ima još jedan neostvaren, a to je da učestvuje na predstojećem Svetskom prvenstvu u Japanu. U Japanu planiram da se takmičim u najtežim disciplinama, tj. delfin na 50, 100 i 200 metara. Tamo će biti najmanja konkurencija, jer je taj stil plivanja najteži. Tu vidim moje šanse. Plasman već imam, ostaje mi samo da se borim za medalju, entuzijastično će Ištvan.

Ištvanu su finansije jedina prepreka za odlazak na svetsko takmičenje, budući da je izuzetne rezultate za kvalifikaciju na isto opravdao negujući izvanredan takmičarski duh čak i sa svojih osamdeset godina. Za odlazak u Rim, što mu je bilo treće evropsko prvenstvo po redu, zahvalan je mnogima koji su mu pružili podršku i pomoć, ali se nada da njegov entuzijazam nije uzaludan ni ovoga puta, te da će njegove namere pridreti do onih koji bi mogli u tome da mu pripomognu.

Kako kaže, za Svetsko prvenstvo u Japanu, potrebna mu je ukupna suma od oko 3.500 evra, što složićemo se nije nenadmašiva cifra za jedan grad, Pokrajinu ili državu kojima je ovaj čovek u amanet ostavio zaista neizbrisiv trag u sportskoj istoriji. Sportski pozdrav za „čoveka delfina“ i apel da se ovom posvemu mladom čoveku pripomogne.