Mironosice: “Svaku pesmu sa radošću izvodimo”

Ženska vokalna grupa „Mironosice Subotica“ sekcija je istoimenog udruženja humanitarnog karaktera koje je osnovano 2013. godine. Osnivačice ovog udruženja Nataša, Zorica, Milica i Danijela kao pevačice sa višegodišnjim horskim iskustvom, sastale su se ne bi li otpevale nekoliko pesama.

Kada smo ustanovile da to baš lepo zvuči osnovan je i hor a Dušica Vucelja, kao diplomirani operski pevač pozvana je da diriguje. Na prvu probu bila je sprečena da doće ali kako ista ne bi propala zamolile smo je da je odmeni njena sestra, tada baš veoma mlada – Ivana. Ivana je pokazala veliki entuzijazam, želju i upornost pa smo sve zajedno odlučile da, takoreći rizikujemo i ipak tu ulogu dodelimo njoj. Naravno Dušica je bila i ostala neprikosnoveni prvi glas Mironosica, solistikinja a nešto kasnije je i preuzela dirigentsko  mesto zbog Ivaninih porodičnih, bolje rečeno majčinskih obaveza, počinje priču jedna od članica a ujedno i osnivač hora Nataša i dodaje da sekcija trenutno broji deset članica mada taj broj često varira od obaveza koje u tom periodu imaju članice.

Članica može postati bilo koja Subotičanka ukoliko ima bar malo dara za pevanje i što je još važnije veliku želju i posvećenost jer grupno pevanje iziskuje žrtvovanje slobodnog vremena i trud. Poznavanje nota nije obavezno mada je naravno poželjno radi bržeg savladavanja kompozicija.

Danas iza Mironosica stoji mnogo nastupa i nagrada a repertoar, ističu, prilagođavaju nastupu. Saslušamo želje organizatora a potom repertoar uskladimo sa povodom i možemo reći da, bar do sada, nikad nismo omanule jer zaista imamo širok izbor pesama – od nacionalnih za svečane prilike ili akademije, prijeme ambasadora, visokih zvaničnika itd do narodnih, popularnih do duhovnih kompozicija. Repertoar biramo na predlog članica, prijatelja, ukoliko je pesma zahvalna za a kapela izvođenje, a neke jednostavno nisu takve ali volimo da poslušamo savete i želje a za kompozicije koje su pretežno kompilacije dve ili više pesama, za te „sulude ideje“ koje su se pokazale lepim i uspešnim, dosad je uglavnom bila inicijator Nataša i dirigentkinje. Predloži se, ako ostale članice usvoje, priprema se kompozicija. Tu spadaju i obrade drugih kompozicija ali i autorska dela grupe.

Grupa je do danas imala 152 javna nastupa i zaista je dugačak spisak institucija, zdanja,  gradova i država u kojima su nastupale – od filharmonija, crkvi, manastira, katedrala, skupština do domova za stare ili igraonica za decu sa posebnim potrebama, što se tiče država; od Srbije preko Hrvatske, BiH, Makedonije do Mađarske, Češke, Poljske… a i nagrade za njihov trud i posvećenost ne izostaju. Do sada imamo 17 osvojenih nagrada na domaćim i međunarodnim takmičenjima a za samu grupu najznačajnije su nekako prva koja nam je dala krila za dalji rad – na prvom horskom šampionatu Lege Artis u Tuzli, a tu je i nagrada u Karlovcu, u Hrvatskoj gde smo bile prvi hor iz Srbije koji se akmičio do tada na međunarodnom takmičenju u organizaciji Hrvatske udruge zborova „Aurora kantat“a gde smo osvojile specijalnu nagradu za najbolje izvođenje duhovne kompozicije. Tu je HorFest Valjevo kao i posebna pohvala za negovanje pravoslavne muzike, Bjalistok Poljska.

Svaku pesmu izvode, kažu, sa radošću ali Ognjište belog orla je pesma koju sigurno sve članice brzo zavole i rado pevaju dok su im koncerti jednako važni i uživaju u svakom tonu pa je posebno neki izdvojiti dosta teško.

Svakako su to naši godišnji koncerti koji ostaju u sećanju zauvek, takmičarski imaju drugu vrstu i emocije i ozbiljnosti, odličan je bio koncert „Pjesmo moja“ u Gradskoj kući kada smo ugostili Hrvatsko pjevačko društvo „Lipa“, mnogi Zavičajni dani su lepe uspomene,kao i nastupi u skupštini Beograda. Nama pevačicama su uvek draga pevanja u manastirima iako to ne ubrajamo u javne nastupe ali ispune nam dušu svaki put.

Na humanitarne akcije se uvek rado odazivaju a zapravo je i smisao postojanja grupe održavanje koncerata koji pre svega imaju humanitarni karakter. Pošto se veoma dobro poznajemo onda su nam i predlozi u skladu sa onim šta možemo i šta hoćemo, a odluke se donose na dobrobit grupe pa su samim tim usvojene skoro uvek jednoglasno. Najvažnije odluke oko organizacije i funkcionisanja grupe kao takve donose predsednica udruženja i dirigentkinje ukoliko je baš pitanje čija je reč zadnja. Pošto su članice različitih i životnih dobi onda moramo reći da se mlađe, makar kod nas, sa poštovanjem odnose prema starijima a dobro je i imati neopterećen pogled na to kako funkcionišu žene koje su ili mlađe ili starije. Sve to doprinosi svakoj za još jedno životno iskustvo , dodaju članice Mironosica a potom ističu da nikada ne prestaju da veruju ali i da nikad ne bi pevale šund odnosno bilo šta što vređa ličnost žene ili majke, našeg grada ili zemlje.

U narednom periodu u planu im je da obrade i neke autorske kompozicije u malo drugačijem ruhu nego do sada ali to neka bude iznenađenje za publiku. Što se tiče gostovanja, videćemo, mnogo je poziva, naročito iz inostranstva ali imamo dve mlade mamice, i mnoge poslovne obaveze tako da to dogovaramo od prilike do prilike.