Održan 15. Arhivski dan

Temom “Da li su arhivi ustanove kulture ili…”, u Subotici je obeležen 15. po redu Arhivski dan, u okviru kojeg je predstavljeno deset referata srodnih institucija iz Srbije, Hrvatske i Mađarske.

Stevan Mačković, direktor Istorijskog arhiva Subotice, istakao je da arhivi jesu ustanove kulture, ali ih opterećuju brojni birokratski, materijalno – tehnički i drugi problemi. Naglašava da se to se manje – više odnosi na sve arhive, kako kod nas tako i u okruženju.

“Ja mislim da je Istorijski arhiv kao i svaki drugi vrlo značajan, ali mi imamo izuzetno bogatu građu koja datira od polovine 18. veka, a imamo praktično i onu građu namenjenu našim savremenicima – današnjim građanima, koja se odnosi na 20. vek. Imamo negde oko 8 kilometara građe, a ako pomislimo da je to udaljenost od Gradske kuće do Palića, pa još malo dalje i svu tu građu treba čuvati i smestiti. Jedan od najvećih problema je to što nemamo dovoljno prostora i mesta, naši depoi se nalaze na sedam lokacija i trenutno smo u takvoj situaciji da ne možemo da primimo nijedan jedini dokument. To je jedan od gorućih problema pored čitavog niza drugih. U Istorijskom arhivu čuva se 80 miliona papira, to je izuzetno velika količina i to držati u nekakvom poretku, da se može sve pronaći je svakodnevni radni zadatak arhivatora”.

Vlatka Lemić, direktor arhiva Univerziteta u Zagrebu, naglasila je da su arhivi jako važan deo kulture, ali da je jedan od zadataka njihovo aktivnije uključivanje u donošenje strateških dokumenata u kulturnoj baštini. “Arhivi ne treba da budu samo čuvari po čemu ih svi znaju, nego da se aktivno pokrenu u razvoj publike, dovođenje nekakih novih korisnika, jer oni su u okvirima ovih naših kulturno – baštinskih ustanova na margini, s obzirom da su nekako biblioteke i muzeji više otvoreni, ali arhivi kao nekakav potencijal i jedinstveni izvori onoga što imaju, a imaju neću reći potencijal, nego neotkriveno blago i dodatnu ulogu, im se upravo zato sada daje da se njihove aktivnosti integrišu, da se gradivo koje se čuva u arhivima dodatno prikaže, da se uključe u različite strategije kulturne politike”.

Dodala je da su arhivi na prekretnici u digitalnom okruženju, ne samo zbog neophodnosti pronalaska fizičkog prostora za papirno ino gradivo, već je u digitalnom svetu neophodno  preuzimati hroničko gradivo, što podrazumeva dodatna ulaganja i infrastrukturu. “U Hrvatskoj je takva situacija da se kroz neke evropske projekte trenutno ulaže u arhivske zgrade, tako da se gradi prostor za nekoliko arhiva, ali isto vam mogu reći da prema nekakvim procenama, u poslednjih par godina u arhivima ima oko 120 kilometara arhivske građe i 60 kilometara gradiva do devedesete godine koje bi trebalo preuzeti. Kada govorimo o digitalnim arhivima, govorimo o milionima prostornih podataka i nekakvim ulaganjima u tehničku infrastrukturu koja jako puno košta. To i jeste jedna od namera da bi se pomoglo arhivima u takvim situacijama, kroz neke evropske strategije i projekte, upravo da se pomogne svima sa nekim prenosnim znanjem, korišćenjem alata i sredstvima da se takve stvari pokriju. Mislim da je svakom narodu i zajednici stalo da se njihovi tragovi očuvaju”, rekla je Lemić.