Marinko Bajić već 20 godina ukrašava svoj dom za praznike

Svi koji su bar jednom tokom praznika bili u Donjem Tavankutu, imali su prilike da uživaju u lepoti sjaja na hiljade svetlećih lampica koje su postavljene na imanju porodice Bajić. Tradiciju ukrašavanja dvorišta i okućnice za božićne i novogodišnje praznike već punih 20 godina neguje Marinko Bajić, koji kaže da njemu to pričinjava veliko zadovoljstvo.

“Počeo sam 2002. godine skromno, sa nekoliko kompleta sijalica, kada sam ukrasio samo deo kuće. U početku mi je pomagao otac, a ideju sam dobio od jednog našeg komšije ovde u selu, koji je takođe ukrašavao svoju kuću za praznike”, započinje razgovor ovaj tridesetšestogodišnji Tavankućanin.

Kako su godine prolazile, broj ukrasa se konstantno povećavao i Marinko je počeo da ukrašava drveća i jelku u dvorištu, pomoćne objekte, da bi na kraju svoju prazničnu rasvetu dobio i prilaz kući. Naš sagovornik ističe da voli Božić i smatra ga najsvečanijim praznikom, što mu takođe daje inspiraciju. Počeo sam postavljati sijalice krajem novembra, a završio sam 24. decembra i na taj dan predveče sam ih uključio. Meni kada se zavi sezona sa svetlenjem, a to je polovina januara, ja ih sve skinem. Desi se da mi se neke pokvare ili pokidaju, ja to sve napravim i ostavim svaku na svoje mesto u kutije, svaki delovi objekata i kuće su mi posebno pakovani u kutije. Kuća, letnjikovac, jelka, kapija, drveća, stabla po dvorištu što je ukrašeno, sve to stavljam posebno u kutije i spremam za sledeću sezonu. Nadam se da ću imati vremena, pa da je to meni spremno kad počnem postavljati sijalice da ne moram onda praviti, jer se desi da mi se pokvare i zato ih odmah popravim pri skidanju.

Dodaje da, iako je po struci automehaničar, iz ljubavi prema ovom hobiju je morao da se prilagodi i nauči osnove električarskog zanata, jer sve što se pokvari, sam popravlja. „Sa jelkom provedem oko 12 sati, postavim sijalice i sprovedem struju do svakog utikača, za to mi je potreban jedan dan. Nju mi je najteže okititi jer svake godine raste i uvek moram prilagoditi sijalice, pa mi dođe pomoći komšija Alen koliko on može i ima strpljenja. Imam oko 40 produžnih kablova i oko 40 T razvodnika“.

Prema njegovim rečima, ovaj posao je jako lep, ali izuzetno dugotrajan i naporan jer iziskuje mnogo vremena i potrebno je uložiti jako puno truda. Ove godine sam nešto novo pravio, još jednog irvasa i Sneška Belića. Za te potrebe savijam armaturu, varim i zatim farbam. Sneško Belić je bio bratovljeva i moja ideja, pa sam ga ja zavario, a brat Damir mi je pomogao da ga ufarbamo i postavimo sijalice zajedno. On nema baš strpljenja za to, ali kada je nešto novo onda hoće da pomogne, ali da je to kratko i ne traje jako dugo, jer za sve ovo treba jako puno strpljenja, živaca i vremena. Svaki dan sam kitio oko 8 sati, a subotom po ceo dan skoro od mraka do mraka, sem nedelje jer tada u kući pripremam za sledeće dane što ću postavljati.

Svestan je da njegova praznična rasveta izaziva oduševljenje kod gotovo svih koji je ugledaju. Ove godine imam 143 kompleta sijalica i između 25 i 30 hiljada malih lampica koje svetle. Sve što mi je okićeno imam skice koje gde sijalice idu i svaka ima svoj broj, jer ih je jako puno pa da znam koja gde ide. Dužina sijalica imam raznih, od 3 pa do 18 metara. Primećujem da auti staju ispred naše kuće da slikaju, svima je drago i svi se čude kako to sve izgleda. Na fotografijama je isto lepo, ali uživo je mnogo bolje. Do svake sijalice moram sprovesti struju, jer je ona svaka za sebe, ne uključuju se jedna za drugu i zato mi toliko i treba produžnih kablova. Sve spojeve produžnih kablova sa sijalicama i same kocke za nameštanje zaštitim od kiše i vlage da ne bi došlo do pregorevanja ili kratkog spoja. Kada palim sijalice, posle toga mi treba od 20 do 30 minuta da odem do svake kocke na sijalici za nameštanje kako bi jednako svetlele“.

Koliko je novca do sada potrošio na ukrašavanje ni sam se ne seća, ali zna kada dođe račun za struju, jer samo sijalice potroše nekoliko hiljada dinara mesečno. “Svi me pitaju da li ću nastaviti ovo da radim i dalje, a ja im kažem da ne znam, jer sve zavisi od toga kakvo će biti vreme, kakva nas godina čeka i da li ću imati vremena, kaže Marinko i dodaje da bi voleo da nastavi sa ovim hobijem.