Danas je Badnji dan, sutra Božić

Srpska pravoslavna crkva i vernici koji poštuju julijanski kalendar, danas obeležavaju Badnji dan i Badnje veče koji se proslavljaju dan uoči Božića i predstavlja poslednji i najstrožiji dan božićnog posta, kao i veliku sreću jer prethodi danu Hristovog rođenja. Badnji dan je naziv dobio po grani hrasta – badnjaku koji se na taj dan seče, unosi u kuću i pali.

Trpeza na Badnji dan je isključivo posna i najčešće se spremaju riba, podvarak i prebranac ili tučeni pasulj, uz kupus ili krompir salatu. U nekim krajevima Srbije, za ručak bi se popila i čaša crnog vina uz po seme drena, za sreću i radost tokom čitave godine. Sredina stola se, tradicionalno ukrašava pletenom korpom punom žitarica i suvog voća. Običаj sečenjа bаdnjаkа se vezuje zа vitlejemske pаstire. Oni su, nа znаk Zvezde dа se rodio Hristos Spаsitelj, nаsekli grаne badnjaka i poneli gа u pećinu dа nаlože vаtru i ogreju Hristа i njegovu mаjku. Na Badnje veče, domaćin kuće sa sinovima unosi badnjak, slamu i pečenicu. Slama se posipa po čitavoj kući, a naročito tamo gde će se služiti večera. Badnjak se polaže na ognjište, u tom se pali i sveća i ukućani jedni drugima čestitaju praznik, očitaju molitvu, nakon čega se pristupa posnoj večeri i uživa u porodičnom miru. Veruje se da na ovaj dan ili veče treba vratiti sve pozajmljeno i pomiriti se sa svima sa kojima ste bili u zavadi, kako bi cela naredna godina protekla u miru i slozi. U gradovima je običaj izmenjen, pa tako nije neobično videti mase ljudi okupljene u crkvenim portama kako zajednički pale badnjake, vesele se i pevaju pravoslavne pesme.

Božić je najveseliji pravoslavni praznik kojim se proslavlja rođenje Isusa Hrista i slavi se tri dana. Božićno jutro počinje tako što se, od rane zore, čuju zvona iz svih pravoslavnih crkava i hramova; u nekim delovima Srbije domaćini pucaju iz pušaka i pištolja, oblači se svečana odeća i odlazi u crkvu na Božićnu liturgiju, ljudi se pozdravljaju i otpozdravljaju rečima “Hristos se rodi” i “Vaistinu se rodi”. U gradu, međutim, situacija je nešto drugačija, te dosta građana liturgiju gleda putem TV ekrana. Običaj je da prva osoba koja nam u kuću uđe na Božić jeste položajnik – prijatelj kuće koji treba da kući i njenim ukućanima obezbedi zdravlje, sreću, blagostanje i mir. Simbolički, položajnik predstavlja tri mudraca koji su pratili zvezdu sa Istoka i koji su Hrista na rođenju darovali tamjanom, zlatom i mirisom.

Tim povodom, postoji čitav niz rituala koje položajnik obavlja kako bi osigurao sve gore navedeno: otvara vrata od peći ili šporeta, džara vatru izgovarajući brojalicu: “Koliko varnica toliko srećica, koliko varnica toliko parica”, prizivajući tako blagostanje za dom u koji je došao. Nakon izvršene dužnosti, domaćica kuće ga daruje prigodnim poklonom. U rano božićno jutro, domaćica mesi česnicu – pogaču u koju umesi novčić, odozgo se izbocka grančicom badnjaka i ispeče. Ranije se u česnicu stavljalo i seme drena – za zdravlje, seme pasulja, kukuruza, pšenice i delovi badnjaka.

Česnica predstavlja slavski kolač na Božić i kada je pečena, iznosi se za sto, okreće se kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko delova koliko ima ukućana. Veruje se da će onaj ko dobije deo česnice sa novčićem biti srećan tokom čitave godine. Nakon lomljenja, sledi čestitanje praznika i ručak, koji je prvi mrsni obrok nakon dugog posta. Običaj je da se na Božić nigde ne ide u goste, jer su naredna dva dana tome namenjena, već da porodica taj najsrećniji pravoslavni praznik provodi na okupu u toploj porodičnoj atmosferi.